Nezvani gost u mojoj pošti: Vučićevo pismo penzionerima
Nema većeg poniženja za jednog mislećeg čoveka nego kada vlast pokušava da njegovu svest, životno iskustvo i dostojanstvo kupi njegovim sopstvenim novcem. Štos je star, ali uvek iznova primenjen sa istim cinizmom: u poštansko sanduče stigne pismo, potpisano sa najviše državne adrese, obojeno patetičnim tonovima o „brizi, žrtvi, brigama i snovima koje delimo“.
Međutim, kada se taj papir oslobodi demagogejske oblande, pred nama ne ostaje nikakav dirljiv gest vladara, već go, hladan i neoboriv dokaz o slomu ustavnog poretka, zloupotrebi javnih resursa i dubokom protezanju jedne autokratske prakse preko leđa građana.
Pravni voluntarizam: Otmica baze podataka PIO fonda
Prvo i najvažnije pitanje koje ovaj tekst stavlja pred javnost nije sadržaj pisma, već sama njegova legalnost. Po kom to zakonskom ili ustavnom osnovu predsednik Republike Srbije šalje prigodna i politički motivisana pisma na adrese korisnika penzionog sistema?
Član 112 Ustava Republike Srbije precizno i taksativno predočava nadležnosti predsednika države. U tim ustavnim okvirima, od predstavljanja zemlje, preko raspisivanja izbora i predlaganja mandatara, do dodele odlikovanja, ne postoji ni jedna jedina reč koja šefu države daje za pravo da se pretvara u neformalnog upravnika ili komesara Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO).
PIO fond nije partijska imovina, niti privatni servis bilo kog pojedinca. To je institucija osnovana sa jasnim zakonskim ciljem: da upravlja sredstvima iz doprinosa osiguranika i obezbeđuje ostvarivanje ustavnog prava na penzijsko-invalidsku zaštitu. Baze podataka ovog fonda, naši JMBG, naše adrese i naši lični podaci, ustupljeni su državi isključivo radi ostvarivanja tih prava. Upotreba ove baze u svrhe masovne agitacije i dostave predsedničke pošte predstavlja direktno i grubo kršenje Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, kao i neskrivenu zloupotrebu državnih i javnih resursa u političke svrhe.
Ekonomija obmane: Čije su to „naše“ pare?
Narativ kojim se u pismu operiše počiva na staroj, ofucanoj političkoj mađioničarskoj varijaciji: novac građana Srbije uzme se iz budžeta, protera kroz netransparentne kanale, a onda se mrvica tog istog novca (bilo da je reč o 6.000 dinara ili jednokratnim........
