Nova ekranizacija klasika Jane Austin lijep je film s više razuma nego osjećaja
Priča je i više nego poznata. Nakon što gospodin Dashwood umre, ostavlja svoju drugu suprugu i tri kćeri bez imanja u kojem su živjele. Prisiljene da se pobrinu za sebe i nekako srede životnu situaciju, dvije sestre, Elinor i Marianne, napuštaju imanje u Sussexu i odlaze na put na kojem će ih, osim socijalizacije s uvaženom gospodom u nadi da će pronaći budućeg muža, dočekati problemi s – kako savršeno i sam naslov ovog klasika Jane Austen implicira – razumom i osjećajima.
Gledati "Razum i osjećaje" koje potpisuje Georgia Oakley nemoguće je bez uspoređivanja, ne samo s romanom nego još više s ekranizacijom iz 1995. godine koja je okupila crème de la crème tadašnjeg glumačkog svijeta. Emma Thompson kao ozbiljnija, starija i suzdržanija Elinor, Kate Winslet kao sanjiva, šašava i vrckava Marianne, Hugh Grant kao Edward (jer, što je ekranizacija djela Jane Austin bez Hugha Granta), a tu su se u manjim ulogama našli i Hugh Laurie, Alan Rickman te drugi. Iako je atmosfera ovog posljednjeg filmskog uprizorenja znatno nježnija, mekša i melankoličnija, a samim time i nekako sudbonosnija i ozbiljnija, teško je nadmašiti kultnog filmskog prethodnika od prije trideset godina. Da se, recimo, nema predznanje o njemu, ova bi verzija "Razuma i........
