Ako još ima onih koji misle da imamo državnu vlast u vidu Vijeća ministara BiH i Parlamenta BiH, sa pravno i politički propisanim funkcijama i ulogama, neko bi im morao javiti da su u zabludi. A što se, pak, tiče onih kojima je jasno da su ove dvije državne adrese odavno, a posebno u tekućem mandatu, postale izrugivanje s onim što im imena kazuju, što bi trebalo da budu i da rade – sa posadama, u kojima ima i onih koji sve čine da nam zagorčaju život – takvi su debelo u pravu i red su ljudi, u koji spadam sa sve većim brojem istomišljenika.

Još malo prostora za iluziju o tome da neće biti potrebno baš ovako govoriti bilo je do prošle sedmice i nove blamaže s propalom sjednicom državnog Doma naroda i, dva dana kasnije, sjednice Predstavničkog doma Parlamenta BiH. Uz to što – kad god Nikola Špirić naumi nešto objasniti i opravdati, može se javiti stomačna mučnina, s jedne, i iskušenje od gubljenja kontrole i posezanja za vokabularom koji nije primjeren javnom prostoru, s druge strane – o Domu naroda je, u cilju čuvanja pojedinače i kolektivne mentalne higijene teško govoriti uz upotrebu skrupula, i u Predstavničkom domu imamo nešto slično. Poslije rasprave o izmjenama Krivičnog zakona i (najzad!) pokušaja zabrane upotrebe fašističkih pozdrava i simbola –........

© Oslobođenje