Saif al-Islam Gadafi, koji je ubijen 3. veljače u gradu Zintanu, svojedobno je slovio kao prirodni nasljednik svog oca: poliglot, s doktoratom prestižne Londonske škole za ekonomiju, počasni gost Bečkog opernog bala, a 2005. proglašen je i mladim globalnim liderom na prestižnoj pozornici Davosa

U arapskim zemljama, ali ne samo, posebno u Libiji, ideja muškog nasljednika ima poprilično snažnu plemensku, kulturnu, ali i političku težinu. Sa smrću Saifa al-Islama Gadafija, koji se čak godinama nakon svirepe smrti svog oca Moamera kandidirao za njegovog nasljednika i osobe koja će ujediniti državu, definitivno je okončana jedna era u Libiji, koja je započela davne 1969. godine kada je Gadafi stariji preuzeo vlast, a počela se vrtoglavo raspadati s početkom Arapskog proljeća 2011.

Od te godine, a posebno nakon smrti Moamera Gadafija 20. listopada 2011. – brutalna epizoda njegovog linča je vrlo brzo dospjela u javnost pokazujući revanšizam libijske revolucionarne pravde ili pak stranih agentura, kako su smatrali neki – koja je označila kraj starog režima, Libija živi u onome što teoretičari nazivaju postrevolucionarni kaos. Libija spada među najnestabilnije države na svijetu – primjerice, na referentnom indeksu krhkih država (Fragile State Indeks), ona je u pravilu među prvih 15, u društvu Palestine, Sirije, Sudana i Somalije.

Podijeljena je i na unutrašnjom planu – dvostruka uprava ili dvije vlade, jedna u Tripoliju koju podržava UN, kojoj je na čelu Abdul Hamid Dbeibeh, a druga u gradu........

© Oslobođenje