Treba li Hrvatski sabor izvanredno zasjedati uslijed događaja koji su obilježili kolovoz u Hrvatskoj? Najprije je početkom proteklog tjedna politička situacija u zemlji uzavrela zbog kulminacije problema s odlaganjem ilegalnog opasnog otpada u Gospiću, koji se ondje dovozio godinama, dok je drugi dio tjedna protekao u izbijanju jednoga od najtežih požara u zemlji proteklih desetljeća, a on je, nažalost, doveo do gubitka ljudskog života, niza teško ozlijeđenih te zastrašujuće devastacije okolice Omiša.

U samo nekoliko dana Hrvatska je još jednom postala svjesnom koliko je zaštita okoliša – i od ljudske uzurpacije i od prirodnih nepogoda – prvorazredno društveno i političko pitanje. S jedne strane nalazi se teško kršenje zakona zbog kojega je reagiralo pravosuđe s više uhićenih, a s druge pitanje koliko su zakoni i njihova provedba kroz izvršnu vlast na svim razinama učinkoviti u sprječavanju i upravljanju kriznim situacijama. Gotovo nema političkog aktera koji se prije ili kasnije nije uključio u tumačenje potrebe da se na vrijeme reagira kada su u pitanju vitalni nacionalni interesi vezani uz permanentnu zaštitu okoliša.

Zbog toga je posve opravdano zapitati se nije li u ovakvim kritičnim trenucima nužno što prije čuti glas, mišljenja i zaključke onih koji su prvi pozvani odlučivati o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva te njegova korištenja. To su, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, upravo zastupnice i zastupnici u Hrvatskom saboru.

Ustav stavlja zaštitu okoliša među najviše vrednote

Naime temeljni je pravno-politički akt u zemlji posve jasan. Članak 2. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske normira da Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje, među ostalim, o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime.

Prethodni, stavak 2. istoga ustavnog članka određuje da se suverenitet Republike Hrvatske prostire nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja, a prema članku 3. jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava očuvanje je prirode i čovjekova okoliša.

Tako je hrvatski ustavotvorac još 1990. godine, kada su klimatski i ini uvjeti........

© tportal