Već nekoliko dana otkad traje pretvaranje najgoreg ratnog zločinca u još jedan mit koji najavljuje buduće ratove i otkad čak i mnogi pristojniji ljudi tonu u mulj relativizacije, opravdavanja, osuđivanja uz neko ograđivanje i pokušaje razumijevanja, borim se s osjećajem duboke averzije prema svemu skupa i potrebe da ipak nešto napišem. I tu je najlakše napisati opći tekst pun činjenica, ne samo o Ratku Mladiću i njegovom zločinačkom putu, nego o projektu i inspiratorima tog puta, zaključiti kako je sve ovo skupa odbojno i biti miran da sam napisao tekst. Ali to nekako nema smisla. Nema jer ne treba ovdje nikome ništa objašnjavati. Svi ovi koji slave Ratka Mladića, a čini to ogroman postotak građana Srbije i Srba u cjelini, čini to službeno država Srbija, kao i entitet Republika Srpska, čini to i skoro kompletan SPC, na čelu s Porfirijem – nemaju nikakvih dilema niti su lišeni spoznaje o tome tko je Ratko Mladić i koje je zločine počinio. Uostalom, Crvena zvezda je zajedno sa svojim navijačima svaku dilemu i otklonila s natpisom „Pravac Potočari“. Što se onda uopće treba i može objašnjavati takvima? Koji podržavaju genocid, etnička čišćenja, granatiranja gradova, masakre nad civilima i ostalu praksu Mladićeve vojske. Jedina dobra stvar u čitavoj ovoj priči jeste u tome što nakon ovakvih lauda i državnog ispraćaja jednostavno ne vrijedi više ona kako se nije znalo ili kako je sam Mladić nešto radio na svoju ruku, oteo se kontroli i slično. Ovo je s te strane apsolutno fer. Srpska nacionalistička imperijalna ideologija je sve to ideološki pripremila, beogradske vlasti na čelu sa Slobodanom Miloševićem su operativno financirale i vodile sve skupa, SPC........

© Peščanik