Kako ostati ozbiljan kad slika i prilika autoritarnosti, progonitelj neistomišljenika i borac protiv svega što se ljudskim pravima zove, presavije tabak da ponizno zamoli Sud u Strasbourgu da se pozabavi njegovim slučajem

Možda je do mene, ali vijest da je sljedeći korak Milorada Dodika apelacija Sudu za ljudska prava, i to u Strasbourgu, grohotom me nasmijala. I ne zato što je Evropa - kako to voli reći budući apelant - prevaziđen koncept, projekat koji se raspada, već zbog apsurda: nezamisliva mi je kombinacija Dodika i ljudskih prava u istoj rečenici.

Mi, dakle, govorimo o političaru, funkcioneru i partijskom lideru, koji je najveći dio svoje karijere posvetio obračunu sa ljudskim pravima. Po njegovom naređenju, policija je rastjerivala građane Banje Luke kada su palili svijeće i donosili cvijeće tražeći pravdu za Davida. Dvadesetjednogodišnji student, za koga se naknadno - zahvaljujući upornim Banjalučanima - ustanovilo da je ubijen, i dalje je pravosudna misterija, ali je čak i Osnovni sud u Banjoj Luci ustanovio diskriminaciju njegovih roditelja i progon aktivista. Istraga o huliganskim napadima na LGBTIQ aktiviste i novinare, neopravdano dugo traje, a i ko da je okonča kad se donedavni predsjednik entiteta javno hvalio kako je upravo on pederima sve zabranio?

O pritiscima na novinare i nevladine udruge mogu se ispisati romani, živopisno garnirani njegovim istrajnim jezikom mržnje, ali i utkani u entitetske zakone koji sustavno ograničavaju slobode. A da se ne zaboravi: Dodik je sve mandate u vlasti Bosne i Hercegovine proveo boreći se protiv primjene presuda Evropskog suda za ljudska prava u našoj zemlji. Pa ko onda može ostati ozbiljan kada ta slika i prilika autoritarnosti, taj progonitelj neistomišljenika i borac protiv svega što se ljudskim pravima zove, presavije tabak da ponizno zamoli Sud u Strasbourgu da se pozabavi njegovim........

© Oslobođenje