Evropa ne može dovijeka tolerirati užas, pa ideja da trguje (Dodikovim) mirom na Balkanu, doima se prihvatljiva. Pa makar to značilo da od njega i vlastita opozicija pravi viceve, nominirajući mu Dodika za nasljednika

Jedna od boljih vijesti koja nas je pogodila prošle sedmice, stigla je iz Beograda: Borko Stefanović, zamjenik predsjednika tamošnjeg SPP-a, ispričao je kako se razmatra opcija da Milorad Dodik bude kandidat za predsjednika Srbije na narednim izborima. Ako ćemo pravo, svi su se uvjeti stekli za taj pothvat, ima kuću na Dedinju, pravosnažno je osuđen zbog kršenja odluka visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, što je - s obzirom na mandat Christiana Schmidta - atak na Dejtonski mirovni sporazum, koji je i Srbija potpisala, a dokazao se i prevarama na izborima, on je taj koji je za Vučićev SNS organizirao ekskurzije preko Drine, autobuse birača koji nisu znali za šta glasaju, ali su povjerovali da zaokruživanjem listića donose (i sebi) bolje živote. A je li baš prava osoba na čelu evropske Srbije. i nije pitanje za nas, već za one koji ga podržavaju.

Bosni i Hercegovini Dodik već godinama prijeti raspadom i ratom, nedavno se mrežama širila naslovnica Oslobođenja iz 2006, kada je - tada u formatu Radovana Viškovića, dakle, entitetskog premijera - slavodobitno najavio: Tražićemo referendum za otcjepljenje! Kako tad, tako i dan-danas, sve je spremno - vrišti danima - za referendum u oktobru i to kao prvi u nizu. Jer, malo li je jedan, kad je takav kapitalac u igri, trebaju makar tri. Dva su već potrošena: onaj na kojem je - nakon odluke Ustavnog suda BiH da Dan RS-a ne može biti krsna slava Svetog Stefana, jer diskriminira sve u entitetu koji nisu pravoslavci - 9. januar plebiscitarno izabran za neustavnu proslavu, sam je Dodik pretumbao u anketu, a onaj drugi, o (ne)važenju odluka Tužiteljstva i Suda BiH na cijeloj teritoriji zemlje, pa tako i jednog od dva........

© Oslobođenje