Svakoga dana na Onkološkoj klinici KCUS-a se potvrdi dijagnoza karcinoma kod 10-15 ljudi. U prošloj godini je dijagnozu karcinoma na KCUS-u dobilo 4.286 pacijenata. I u drugim onkološkim centrima je stanje jednako teško. Bolno. Ali, bolno samo za ovih novih 4.286 ljudi, njihove najdraže, hiljade onih koji odranije nose ovaj teret na leđima i njihove porodice.

Okolina, prijatelji, kolege, poznanici, svi zdravi ili samo nepregledani zatvaraju oči kada ugledaju rak, zatvaraju uši, ne daju mislima da vršljaju po sudbinama i životima onih koji prolaze najteže bitke. U nadi da ako ne čuju, ne vide, ne znaju, neće se naći na tim trnovitim stazama.

Nažalost, brojke koje pristižu, brojke koje se procjenjuju, neumoljivo opominju, vrište da bolest ne mari za ono što ne znamo i ne želimo da znamo, čujemo ili vidimo. Rak ne bira ni vrijeme ni ljude, ali sistem bira kako će s njima postupati. A postupa surovo. Čim dobiju phd nalaz, čim se potvrdi rak, ti preplašeni ljudi prestaju biti nečije majke, očevi, kćeri i sinovi. Postaju brojevi, šifre na........

© Oslobođenje