I dok su u svijetu nevladine organizacije, pacijenti, njihove porodice u situacijama da se bore za kvalitetniji, ljepši, bogatiji život pacijenata, mi bijemo bitku za život

Prošao je Svjetski dan borbe protiv karcinoma. Prošao je i nestao bez traga. Kao i svi drugi dani, noći, sedmice, mjeseci, godine. Malo euforije, malo nade, nekoliko novinskih članaka, TV ili radijskih priloga, dijeljenja ličnih sudbina po mrežama, mašnice na reverima sakoa i

čiča-miča gotova priča.

Idemo dalje, do slijedećeg datuma, dana, događaja, pa ćemo po već dobro uštimanoj matrici malo o empatiji, saosjećanju, podršci, problemima, a kada se sve raziđe, reflektori ugase, kamere prebace fokus na nešto drugo, oboljele od karcinoma kao da Bog nije dao. Jer, i ovaj, kao i sve prethodne Svjetske dane borbe protiv karcinoma smo dočekali isto. Nikako. Kao niko u svijetu. Boreći se za osnovno pravo, za zakonsko pravo, za Božije i ljudsko pravo, za život. I dok su u svijetu nevladine organizacije, pacijenti, njihove porodice u situacijama da se bore za kvalitetniji, ljepši, bogatiji život pacijenata, mi bijemo bitku za život. Dok ljudi........

© Oslobođenje