Ilustracija / NL arhiva

Ako se liječnicima omogućuje da bez stvarnih ograničenja rade u oba sektora, dok javni sustav i dalje pati od dugih čekanja, tada privatni sektor nužno jača

Tri mjeseca nakon što je ministrica zdravstva Irena Hrstić donijela uputu o dvojnom radu liječnika, čini se da se radi o aktu koji je proizveo više dojma nego stvarnog učinka. Na papiru, kriteriji su postavljeni strogo: liste čekanja kao ključni regulator privatnog angažmana liječnika trebale su postati alat za discipliniranje sustava. U praksi, međutim, nije zabranjeno gotovo pa ništa, niti je barem zasada itko stvarno ograničen.

Temeljni problem ove mjere leži već u njezinoj formi. Umjesto pravilnika, koji bi imao obvezujuću snagu i jasne posljedice nepoštovanja, donesena je uputa – pravno slabiji instrument, koji više sugerira nego što nalaže. Institucija upute u ovako osjetljivom području ostavlja prostor za razne interpretacije, odgode i selektivnu primjenu. Baš se to čini se i dogodilo. Bolnice nisu u tri mjeseca sustavno provjerile liste čekanja,........

© Novi List