Optuživanje studenata za rušenje države bez dokaza je apsurd i zloupotreba prava
Od najvećeg mirnog protestnog skupa održanog u Srbiji 15. marta 2025. u Beogradu, učestalo je pokretanje krivičnih postupaka, lišavanje slobode i pritvaranje studenata i aktivista zbog pripremanja dela protiv ustavnog uređenja i bezbednosti Srbije iz člana 320 Krivičnog zakonika (KZ).
Problem ovog krivičnog dela je što je do reforme krivičnog zakonodavstva 90-ih bilo „neprijateljska propaganda“ i masovno se koristilo za progon protivnika jednopartijskog sistema.
Svedoci smo povampirenja tog duha ne samo kroz sporno protivustavno delovanje vrha režima putem političko-stranačke instrumentalizacije izvršne i zakonodavne vlasti, policije, BIA, provladinih medija i javnih preduzeća, nego se kao ogoljeni instrumenti takve naopake politike i uloge pojavljuju i cela viša javna tužilaštva, poput višeg Beogradskog. Zatim, javni servisi poput RTS-a.
Indicija za „veliku kampanju“ pozivanja na informativne razgovore, za sada, javno eksponiranih novinara, advokata i analitičara, a uskoro prema tužiocu M. Markoviću i svih onih koji su ispred svojih fakulteta i instituta učestvovali na sastanku Studenata u blokadi – Krovne grupe za bezbednosti i tako navodno pripremili i sproveli simulaciju „zvučnog topa“ 15. marta, pa svih onih koji su rukovodili tom „simulacijom“, davali izjave o njoj ili se zbog zdravstvenih tegoba obraćali lekarima. Na kraju, planiraju i ispitivanje svih lekara koji su pisali izveštaje o takvim pregledima. Đavo je odneo šalu.
Moramo hitno argumentima struke i zdravog razuma demistifikovati, razobličiti i zaustaviti ovaj pokušaj režima da, pred izbore, pseudokontranapadom sakrije svoju odgovornost za dešavanja 15. marta. Targetiraju studenate u blokadi kao navodne teroriste i neprijatelje Ustava, a da se javnost ne bi bavila i tražila odgovornost za njihove velike korupcionaške i kriminalne afere poput „Nadstrešnice“, „Konjih“ „Senjak“ i drugih.
Prva reč iz naziva krivičnog dela iz čl. 320 KZ, a koje se želi po svaku cenu prikačiti studentima i nezadovoljnim građanima, je „pripremanje“. Ona je u pomenutoj reformi krivičnog zakonodavstva isključena iz svih drugih krivičnih dela kao anahrona i pogodna za zloupotrebu (u nadležnosti je višeg suda, zaprećena kaznom od godinu do pet godina zatvora, pa se sudi u skraćenom postupku), a ostala je u KZ-u jedino povezana sa činjenjem najtežih delikata iz grupe krivičnih dela protiv ustavnog uređenja.
Takva su dela: napad na ustavno uređenje i pozivanje na nasilnu promenu ustavnog uređenja. Dokaza, a ne samo indicija, pa time i osnova sumnje za izvršenje navedenih dela, nema bez sile ili pretnje upotrebom sile. Sila može biti apsolutna ili kompulzivna, a pretnja njenom upotrebom mora biti – ozbiljna i ostvariva, a ne samo priča, analiza ili diskusija o taktikama „aktivizma“........
