Dok se godina završava u znaku rezova, neizvesnosti i gotovo nevidljivog budžeta za kulturu, glumac Slaven Došlo govori o sezoni koja je, kako kaže, bila „gotovo nepostojeća“, o radu između pozorišta i filma, o odluci da se povuče iz Pesme za Evroviziju, ali i o tome zašto umetnost opstaje i kada institucije zakažu.

U velikom novogodišnjem intervjuu za Danas, Slaven Došlo govori bez ulepšavanja – o glumi kao unutrašnjem jeziku, o društvenom rascepu u kojem živimo i o potrebi da se, uprkos svemu, sačuva ljudskost.

Kako biste opisali svoju glumačku godinu koja se završava? Da li je 2025. bila (ili postala) godina prekretnica za vas i na koji način?

– Isto kao i budžet za kulturu – gotovo nepostojeća. Snimio sam film u Hrvatskoj, i to 2024. godine, i završili smo, posle mnogo muka (opet budžetskih), predstavu Balkan Express na Terazijama. OK, igrao sam i baš sporednu ulogu u seriji The Saints Martina Skorsezea. Ali to i dalje ne umanjuje radost kada igram postojeći repertoar.

Koja vam je od uloga ove godine bila najizazovnija i zašto?

– Nemam nešto mnogo izbora, svakako Popaj u mom matičnom Pozorištu na Terazijama.

U nekoliko intervjua ste govorili o pozorištu i filmu – koju ulogu ili projekat smatrate najvažnijim za svoj umetnički razvoj?

– Mislim da bi to bili filmovi sa samog početka karijere (Pored mene, Vlažnost i Panama), jer sam tada najmanje znao, pa sam i najviše učio. Kasnije mi je značila serija Branilac jer sam dobio samopouzdanje da mogu da osetim i razumem složena stanja. Mnogo volim i film Kelti.

Što se tiče pozorišta, definitivno mi je najzahtevnija i najzanimljivija predstava Zatvaranje ljubavi, koju igram sa svojom kumom i koleginicom Majom Šušom. Ta predstava je neprekidni poligon za učenje.

Kako se vaš pristup glumi promenio od vremena kada ste bili student do danas?

– Nisam bio student FDU, već Akademije umetnosti (tzv. BK). Pristup mi se mnogo........

© Danas