Zašto diktatura nije zvanična
Iole normalna osoba, kad pogleda na šta stvarnost liči, zapitala bi se kako On misli ovako da vlada. Više verovatno ni seoska tombola ne može da prođe bez incidenta. Pitanje je otprilike minuta kada će i srpski poljoprivrednici biti nazvani ustašama, jer to je svako ko nalazi mane Aci Srbinu. Te „blokaderske ustaše“ ovih dana skrivile su i upalu pluća Ivice Dačića, ako je verovati režimskim medijima.
Čisto zarad ustaštva, dosećamo se legendarne pesme Josipe Lisac: „Magla svuda, magla oko nas, iz daljine jedva čujno dopire tvoj glas, prekasno je, uzalud, sve je dublji jaz.“ Ali glas ne prestaje da melje i truća, i odgovor je sadržan u pitanju: kako On misli ovako da vlada – pa eto, misli da vlada baš ovako. Magla je svuda oko nas, ali nam se i dalje prodaje; novina je to što prodavac više ne glumi da prodaje nešto drugo, više nema vašarske prevare u vezi s tim šta je artikl, nego samo gole prisile kalibra „ima da kupite“.
Gledali smo onu bezdušnu scenu insistiranja da žena iz publike prizna kakav to problem ima, iako je kazala da ne može pred detetom da izgovori. Ali Pričvrlj-efendija ne odustaje od mentalnog zuluma, tera dalje, stiska, i tako jedno dete dobi celoživotnu traumu, saznavši javno, pred masom, da je usvojeno. Možda je ta scena nameštena, kažu neki; zar je manje odvratno sve i ako jeste? Zar je manje obolelo ako se neko dosetio da napiše takav skeč u promotivne svrhe? Užas je ukrao šou, pa je ostao u senci jedan sitni momenat, gest koji je na male golove u stvari skroz ilustrativan: Predsednik je u jednom........
