Najave poskupljenja električne energije u Bosni i Hercegovini ponovo su otvorile pitanje održivosti elektroenergetskog sektora, nedovoljnih ulaganja u infrastrukturu i zaštite građana od rasta troškova života. Dok se kao jedan od ključnih razloga za korekciju cijena navodi potreba za modernizacijom distributivne mreže i osiguravanjem pouzdanog snabdijevanja, ostaje pitanje koliko bi takve mjere zaista koštale domaćinstva i na koji način bi se spriječilo da teret poslovnih problema elektroprivrednih preduzeća bude prebačen na potrošače.

O ovim pitanjima, mogućim modelima tarifiranja, tržišnim cijenama električne energije i zaštiti energetski ugroženih kategorija stanovništva razgovarali smo sa Zijadom Bajramovićem, predsjednikom BH K CIGRE. On smatra da je potrebna postepena korekcija cijena električne energije i mrežarine, okvirno do 20%, ali naglašava da svako povećanje mora biti opravdano stvarnim troškovima, praćeno transparentnim investicionim planovima i pod nadzorom nadležnih regulatora. Istovremeno, zalaže se za primjenu blok tarifa kojima bi se zaštitila osnovna potrošnja domaćinstava, dok bi se veća potrošnja obračunavala po cijenama bližim tržišnim.

BUKA: Korekcija cijena i zaštita građana: Koliko bi, prema Vašoj procjeni, trebalo da iznosi korekcija cijene električne energije za domaćinstva i na osnovu kojih ekonomskih pokazatelja bi se utvrdila opravdana cijena? Na koji način bi se istovremeno zaštitila domaćinstva koja nisu u mogućnosti da podnesu veće račune?

Zijad Bajramović: Korekciju cijene električne energije za domaćinstva u Bosni i Hercegovini treba posmatrati kroz dvije odvojene komponente računa – cijenu električne energije i mrežarinu.

Povećanje mrežarine je neophodno jer dugogodišnje neusklađivanje tarifa ograničava ulaganja u modernizaciju distributivne mreže, digitalizaciju, uvođenje pametnih brojila i pripremu sistema za priključenje novih obnovljivih izvora energije, električnih vozila i drugih novih potrošača. Također, potrebno je razmotriti uvođenje G-komponente, odnosno odgovarajuće naknade koju bi proizvođači priključeni na distributivnu mrežu plaćali za njeno korištenje.

Cijenu električne energije treba postepeno usklađivati sa stvarnim troškovima proizvodnje i nabavke. Domaćinstva u BiH i dalje plaćaju električnu energiju po cijenama koje su među najnižima u Evropi, a koje u pojedinim periodima ne pokrivaju stvarne troškove sistema.

Smatram da je potrebna što skorija, ali postepena korekcija cijena. Okvirno, može se razmatrati povećanje od oko 20%, uz primjenu blok tarifa. Za osnovnu potrošnju do 350 kWh mjesečno povećanje bi trebalo biti znatno manje, odnosno oko 5–6%, dok bi se veća potrošnja trebala više korigovati, jer u većoj mjeri opterećuje sistem, a njena cijena treba da se približi tržišnoj vrijednosti električne energije.

Cijena mora biti zasnovana na stvarnim troškovima proizvodnje, nabavke, prenosa i distribucije, potrebnim investicijama, inflaciji i troškovima........

© BUKA Magazin