Nikada manje šala nisam čuo nego ovog prvog travnja, što govori dvije stvari. Prvo, pored naše svakodnevnice, teško je smisliti veću budalaštinu. Da se danas okupi neka ekipa kao što su bili Nadrealisti, teško da bi ikome bila smiješna, jednako kao i svi stand-up komičari kojima je glavna šala o nacionalnosti i dnevnoj politici. Ovo je postalo društvo cirkuske kvazidemokracije, patetične kvazimonarhije.

I drugo, ljudi imaju posla, nemaju se vremena šaliti. Ne samo da smo mi u banani, da ne kažem u čemu smo, nego je čitav svijet krenuo stranputicom, inflacija se nabacuje lopatom, poslova je sve manje, migranti poput Muska i Weidel se izdaju za branitelje tradicije i protivnike imigracije, a baš po istom receptu kao naši vrli političari iz bosanskohercegovačkih kasaba, svima im je cilj uglaviti se na dobre fondove u sarajevskim institucijama. A mali čovjek, on nema kad misliti na smijeh, on mora osigurati od prvoga do prvoga.

Najpoznatiji turista Republike Srpske od prije nekoliko dana više nije Christian Schmidt, nego Milorad Dodik. I dok se Republika Srbija ponaša kao jamac sigurnosti Milorada Dodika, baš kako nedvojbeno i piše u Općem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini, Mile je taj koji obilazi svijet. Iskreno, ne ide niti u jednu zemlju koju bih ja trenutno želio posjetiti, uglavnom je riječ o soft ili čak hard diktaturama, koje realno baš i ne priznaju međunarodne sporazume i instucije poput Haaškog Tribunala ili Interpola, ono, načelno su za, ali čim ih nešto upitaš iz toga, ne može.

Mnogi se pitaju kako Dodik prelazi tu granicu, a ja ću vas samo podsjetiti na kronični nedostatak zaposlenih u Graničnoj Policiji Bosne i Hercegovine, o kroničnoj........

© Bljesak.info