Kaže sinoć Donald da se ne treba govoriti umjetna inteligencija, nego superinteligencija. Ne sumnjam da je od njega pametnija, ali od mene bome nije. A nadam se ni od tebe. A taman i da jeste isto pametna kao mi, ja sam to sve smislio na ugodnih 36,6 Celzija. Nek proba umjetna biti tako cool.

No, posljednjih dana sve se više priča o strojnoj inteligenciji, točnije nekakvim data centrima u Mostaru. Postoji nekoliko razloga zbog kojih se oni ne mogu realizirati u Bosni i Hercegovini, kao i nekoliko razloga zbog kojih su oni neminovnost. No, da ne razotkrivam baš sve, idemo redom.

Imamo potencijal i ništa više

Osnovna pravila za podatkovne ilitiga data centre (meni je nekako Data onaj kapetan iz Zvjezdanih staza, oprostite mi što ne želim njegov simpatični lik uprljati pričom o serverskoj sobi) tiču se pristupačnosti napajanja, hlađenja i povezivanja. U Hercegovini sve je to potencijal i ništa više.

Prvi je uvjet da serversko postrojenje poput ovog, i da, oblak (cloud) je samo nečiji tuđi kompjuter, ima stabilno i snažno napajanje. Bosna i Hercegovina prilično kasni za Europskom Unijom u pitanju zakonske regulative i vjerujem da je ideja da se ovdje postave energije gladni centri potekla upravo zbog toga što se naša električna energija uskoro više neće moći izvoziti. Bit će previše skupa. Ali zar mislite da će europske zemlje dopustiti da mi samo zamijenimo potrošače naših prljavih elektrana tako što ćemo električnu energiju prodavati data centrima, pa naravno da će iz EU vrlo brzo shvatiti što radimo i donijeti neki pravilnik da nam istu ekološku taksu naplaćuju i za svaki bit koji iziđe izvan naših granica. Pa ne žele oni udisati naše kancerogene oblake, zato i traže da izvršimo tranziciju elektroenergetske mreže.

Nadalje, ekološke dozvole. Tu smo mi itekako slabi i to je možda i privlačno investitorima za podatkovne centre. Već je iz primjera u Sjedinjenim Američkim Državama primijećena veza između serverskih postrojenja i zdravlja ljudi te........

© Bljesak.info