Filipinci su veći katolici od Hrvata. Ili barem brojniji. Katolika je tamo 80,6%, a ovdje u Hrvatskoj 78,9%. Osim toga, jedina su katolička zemlja na svijetu, uz Vatikan, u kojoj razvod nije legalan. Još jedna zanimljiva činjenica je kako, ako iz Hrvatske izađete na graničnom prijelazu Bajakovo i nastavite dalje prema istoku, sve do Filipina nećete naići na većinski katoličku državu. Punih 9500 kilometara!

– Kod vas Božić traje prekratko – kazao mi je lani jedan od danas već više od 16.000 Filipinaca koliko ih živi i radi u Lijepoj našoj. Zbunjeno sam ga pogledao, pa mi je na jako dobrom engleskom objasnio kako se tamo Isusovo rođenje slavi puna tri mjeseca. S pripremama za taj blagdan se kreće već krajem rujna od kada se na ulicama, u kućama, kafićima, trgovinama i gdje sve ne mogu vidjeti božićna svjetla i drugi prigodni ukrasi te čuti božićne pjesme. Pa nerijetko i famozna „All I Want for Christmas Is You“ koju izvodi Mariah Carey. Ništa čudno, jer iako Filipince mnogi naši sugrađani smatraju kulturološki sasvim različitim od Hrvata, oni su nam, što se možda vidi već i iz nekoliko uvodnih rečenica ovog teksta, u nekim stvarima itekako bliski, ili barem mnogo bliži od Nepalaca, Indijaca i Bangladešana koji kod nas s Dalekog istoka također sve više i više dolaze trbuhom za kruhom.

Počela potraga za sezoncima: 'Plaće su konkurentne, osigurani su smještaj i prehrana, ali posao je zahtjevan'

Provedeno istraživanje o stranim radnicima: Misle li Hrvati o njima pozitivno ili negativno?

Razlog zbog kojeg ćemo se mnogo prije poistovjetiti s Filipincima nego drugim azijskim narodima je u biti poprilično jednostavan – pod zapadnim utjecajem nalaze se već pola tisućljeća, još otkako je Ferdinand Magellan u prvom ljudskom pothvatu oplovljavanja zemaljske kugle tamo pristao 1521. godine. Nećemo previše daviti s dalekom poviješću, ali potrebno je istaknuti još dva događaja. Nekoliko desetljeća nakon Magellana pomorac Miguel Lopez de Legazpij je u ime španjolskog kralja Filipa II. zaposjeo otoke Visayas te zatim cijelom otočju po svom kralju nadjenuo ime Las Islas Felipinas – Filipinski otoci – čime je započela španjolska kolonijalna vladavina koja je potrajala 333 godine. U tom periodu misionari su tamo, za razliku od drugih azijskih zemalja, odradili očito dobar posao s obzirom na rapidan rast katoličanstva i činjenicu da su Filipini kroz povijest do danas ostali jedina katolička država u Aziji.

Nakon Španjolsko-američkog rata Filipini su prestali biti kolonija Madrida, a postali Washingtona, a nakon što su ih za vrijeme Drugog svjetskog rata na kratko okupirali Japanci te potom oslobodili Amerikanci, od 1946. službeno su neovisna zemlja koja je dobila ustav po uzoru na američki. Međutim, iako su Amerikanci otišli njihov utjecaj na Filipinima je ostao itekako snažan sve do danas, pa je ta država još uvijek jedna od najvećih saveznica SAD-a na Pacifiku. Zbog svega toga preko 95% Filipinaca savršeno se služi engleskim jezikom koji je, uz filipinski, jedan od dva službena jezika te države. Većina stanovništva je trojezična s obzirom da se uz ova dva govore i još jedan od 183 jezika koliko ih se koristi na Filipinima, što tu državu čini jednom od lingvistički najraznolikijih zemalja na svijetu. Ako nasumično odaberete dvoje ljudi na Filipinima šansa da su odrasli služeći se različitim jezikom iznosi 80%.

A osim engleskog jezika i........

© Večernji list