U nizu zahtijeva za zabranom nastupa jednom pjevaču, onda i progonu svih koji su bili na njegovu koncertu ili imaju fotografiju s njim, ističe se Jelena Trivić. Ova političarka iz R. Srpske, nakon koncerta u Širokom Brijegu, pred novinarima je pokazivala fotografiju na kojoj se vidi publika s uzdignutim rukama u zraku, kojom je pokušavala činjenično potvrdit rečeno: „Na koncertu M. P. Thompsona se širi vjerska, rasna i nacinalna mržnja.“

Piše: Zdenko Ćosić, za Hrvatski Medijski Servis

Fotografija, nalik svim fotografijama s nekog koncerta, ne dokazuje ništa osim vještine nametanja vlastitih sudova kao istinitih. (Mogla je pronaći i „bolju“ ilustraciju jer je bilo i eksplicitnih salutiranja pojedinaca mutnog pogleda i uma, ali to ne bi opravdalo tezu o „masovnom klicanju“) Na koncertu se pjevalo uz domoljubne pjesme, ljubavne balade i… širila „vjerska rasna i nacionalna mržnja“ – kako kaže Trivić, odnosno izvedena je poznata budnica iz Domovinskog rata, Bojna Čavoglave,  koja počinje uzvikom Za dom (spremni)! Pjesma je nastala kao budnica tijekom obrane svoga zavičaja od nasrtaja srpskih formacija tijekom agresije na Hrvatsku. Tako je, nakon 30 godina, ta neformalna himna hrvatskih obrambenih snaga postala „vjerska, rasna i nacionalna mržnja“ u percepciji većine srpskih političara. Ne samo to, spomenuta spremnost za vlastiti dom nije samo širenje mržnje, rasne i nacionalne, nego i povijesni revizionizam, rehabilitacija ustaštva, slavljene ubijanja Srba (broj je nezahvalno spominjati jer prebrojavanje još traje) i tako dalje.

Što je pokazalo Istraživanje o pozdravu “Za dom spremni”?

Mladi ljudi koji pjevaju „Čavoglave“ ne „ratuju“ odavno završene ratove, oni samo afirmiraju svijest o svetosti i obrani identiteta kad osjete buđenje dijaboličnih ideologija i nametanje lažnih vrijednosti. Strahovi, kojima se mnoga zlodjela pokušavaju opravdati, bili oni stvarni ili hinjeni, nemaju racionalno uporište. Znanstveno istraživanje među skupinama mladih, pokazalo je da pozdrav Za dom spremni, ima isključivo reminiscencije na Domovinski rat, a nikako na totalitarne ideologije sredinom dvadesetog stoljeća, u ovom slučaju, ustaštvo i uporabu istog pozdrava u vrijeme NDH.

Ipak, kognitivna empatija ljude potiče ući u tuđu kožu, razumjeti i strahove političarke Trivić, bilo da su ti strahovi posljedica znanja o zloj ćudi ideologija u Drugom svjetskom ratu ili „politička zadaća“ iz Memoranduma srpskih akademika koja od svakog „pravog“ rodoljuba traži stalno ponavljanje „opasnosti od obnavljanja NDH.“

Zašto je Stanivuković u pravu?

Vidimo ovih dana, mnogi su lekciju naučili i javno položili ispit! Ipak, lekcija je napamet naučena. To nam pokazuje i nedavni posjet banjalučkog gradonačelnika nekim gradovima u Hrvatskoj. Gradonačelnik nije tamošnjim Srbima poručivao, ne zaboravite Pavelića i NDH, nego ne zaboravite Oluju i „Krajinu“, srpsku privremenu državicu na okupiranom dijelu Hrvatske! Koliko god napadali gradonačenika Stanivukovića, ja mislim da je u pravu! Oluju ne treba zaboraviti, jer što se zaboravi, to bi se moglo ponoviti – tako kažu. A zašto „Krajinu“ treba pamtiti? Zato što ne bi bilo ni Oluje da nije bilo „R.S. Krajine“ Ili, kako je rekao Vuk Drašković, Oluja ne dolazi iz vedra neba!

No, vratimo se Trivić i njenom antifašizmu. Kao antipod vjerskoj, rasnoj i nacionalnoj mržnji, koju je (po zadaći) vidjela u Širokim Brijegu, ona nam nudi Dražu Mihailovića, četničkog vođu i njegovu politiku koju Trivić opisuje kao pravi, prvi i istinski antifašizam, a samog Dražu kao „zvijezdu vodilju.“ Staze kojima vodi njena „zvijezda“ znatno jasnije je osvijetlio sam Draža Miailović. Već 1941. godine, Mihailović je sastavio Instrukciju za svoje odane sljebenike, Đ. Lašića i P. Đurišića u kojoj se definiraju ciljevi: „Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu…“ Ako ne znate kako, i to stoji u Dražinoj Instrukciji: „stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, … čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa.“ Tako kaže „zvijezda vodilja.“

Jelenina “zvijezda vodilja”

Trivić je svjesna da ima ljudi koji se s njom ne slažu. Međutim, saznanje o tome da drugi ljudi o istoj stvari mogu drukčije misliti, razvije se već u prvom desetljeću života, a mišljenje o tim ljudima (s kojima se ne slažeš) formira se ovisno o životnim „zvijezdama vodiljama:“ Trivić ima svoje mišljenje o njima i javno ga iznosi: „Ako neko ima problem s Jelenom Trivić onda ima problem s velikim dijelom populacije Republike Srpske, onda očigledno ima problem sa uošte postojanjem Srba.“

Valjano izveden zaključak iz nevaljanih premisa Jelene Trivić, govori da svatko onaj tko se s njom ne slaže ima problem “sa uopšte“ postojanjem Srba!?

Trivijalna logika gospođe Trivić.

Sačuvaj nas Bože ostvarenja antifašističkih želja!

NAPOMENA: Autor teksta je izaslanik u Klubu hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH /HMS/

© Poskok