Sve je počelo banalno, gotovo dirljivo: sportaši su se vratili s medaljom, narod je očekivao doček, a netko je poželio pjesmu. U normalnim državama tu priča završava – binom, razglasom i ponekom promuklom suzom. U Zagrebu, međutim, priča tek tada počinje. Jer ovdje doček nije logističko pitanje, nego ideološki događaj. A ideološki događaji, zna se, ne trpe spontanost.

Najprije se pojavio “Grad”. Ne osoba, ne ime, nego apstraktna imenica s velikim početnim slovom, iza koje se uvijek može sakriti stvarni donositelj odluka. Grad ne zabranjuje, Grad “ne može pristati”. Grad ne odlučuje, Grad “postupa po pravilima”. Grad ne bira pjesme, Grad “štiti vrijednosti”. Tako se, tiho i uredno, odgovornost........

© Poskok