Možda se poneko i iznenadio kada je lider HDZ-a BiH Dragan Čović, ponosno hvaleći svog velikog prijatelja i partnera Milorada Dodika, javno ustvrdio kako baš sva rješenja, koja su u posljednje više od tri decenije donijeli visoki predstavnici u Bosni i Hercegovini, treba poništiti. Duboko vjerujem da bi - kao i njegov sabrat, lider SNSD-a - krenuo unatrag, od primjene novih tehnologija na izborima. Kakvi su to, uostalom, izbori, kojima vlasnici naroda neće upravljati iz svojih veleljepnih vila? I nije Christian Schmidt, odlukom o skenerima i biometrijskoj identifikaciji, otkrio toplu vodu, što bi bio eufemizam za izborne krađe, on je ovom dvojcu i njihovom omiljenom trećem sabratu Bakiru Izetbegoviću, lideru SDA, uvalio šaku u oči: ne treba zaboraviti da su upravo nove izborne tehnologije u posljednjem združenom mandatu ovih domaćih sjevernokorejaca dospjele u državni Parlament u kome su - slijedeći upute svojih šefova - poslanici većine, dakle SDA, SNSD-a i HDZ-a, za nepunih pola sata apsolvirali tačku dnevnog reda rezolutnim odbijanjem! I onda neki visoki predstavnik naredi veću transparentnost i ukidanje mrtvih glasača. Pa zar iko sumnja da baš njega treba ukinuti i s njim i sve one ranije (odluke) - od tablica i pasoša, preko konstitutivnosti tri naroda na cijelom prostoru zemlje, do ovih praktičnih rješenja koja, recimo, zabranjuju neprikosnovenost Srđana Amidžića ili - još gore - obezbjeđuju pare za nesmetan rad Memorijalnog centra u Potočarima?

Da su Dodik i Čović dva oka u jednoj glavi - onoj iz Bakinaca - uopće nema sumnje, mada je, mora se priznati, svoju dugogodišnju bitku protiv države BiH mostarski vožd uspijevao voditi u rukavicama, k’o biva nije on baš za rasparčavanje zemlje, zadovoljio bi ga i obični, treći........

© Oslobođenje