Ovih dana našu malu intelektualno-književnu scenu potresa skandal koji to nije. Riječ je o izboru najboljih sto romana na našem jeziku s četiri imena, koji u organizaciji portala Velike priče traje već više od tri mjeseca, a čiji je ishod objavljen ovih dana. Izbor je dan za danom bio iščitavan i komentiran s puno strasti i, uglavnom, zamjerki, a s malo odobravanja. Pri čemu je dugo vremena kao ključna primjedba funkcioniralo to da u izboru ima jako malo žena, da bi nakon objave rezultata Semezdin Mehmedinović prvi pokrenuo priču o tome kako su, manje-više iz ideoloških, štoviše, nacionalističkih razloga, izostavljeni bosanskohercegovački pisci. Na sličnom tragu reagirao je i Amer Bahtijar, da bi sve završilo u populističkoj kolumni Dragana Bursaća na Radio Sarajevu. Stvar je donekle čak i zabavna, ali s druge strane pokazuje kako ljudi u pravilu, bez ozbiljnijeg razmišljanja, u svemu traže potvrdu vlastitih stavova.

No, idemo redom. Prvo, naravno da su na jugoslavenskom kulturnom prostoru sve vrijeme, jednako za postojanja Jugoslavije, kao i nakon njenog raspada, u javnosti i na književnoj, muzičkoj i filmskoj sceni, bili najzastupljeniji autori iz Srbije i Hrvatske ili čak i Srbi i Hrvati ako su bili porijeklom........

© Oslobođenje