Duga je lista naših znanih žetončića, ljudi koji su šetali s lijeva na desno (češće op.a.) i s desna na lijevo (rijeđe op.a.) već po nekoj »unutarnjoj« potrebi

Žetončić. Mali žeton. Žeton koji lako upada, ukliže, dihta tamo gdje treba, onako vješto istokaren da ga ubaciš, da stisneš dugme i da dobiješ traženu uslugu. Ili je taj, ili je onaj što ga junaci filmova vrte dok za kakvim kockarskim stolom čekaju što će im sreća donijeti. Žetončić. Mali žeton, može biti onaj gore opisan, a može biti i važan kotačić političkog života, one parlamentarne demokracije, kako u nas tako i oko nas. Jer, nitko nije imun na to da ili bude žetončić ili da navabi kakvog žetončića, pa ga spremi u džep i čuva dok ne dođe trenutak da ga se sjeti. Zvuči ružno, ali je tako. I nije da su pri tom zli novinari i politički analitičari izmislili pojam.

Pukim slučajem se evo poklopilo da se žetončići i opet spominju taman na datum kada je preminuo bivši zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Pet godina već ima, što samo svjedoči kako vrijeme leti. No, Milana Bandića ne zaboravlja se tako lako koliko god brzi protok vremena zaboravu išao na ruku. Ostavština je bivšeg gradonačelnika tolika da svako malo izleti nešto na čemu njemu možemo zahvaliti. Možemo mu zahvaliti i na žetončićima. Jer, kako piše onomad Faktograf, a danas ChatGPT, upravo je Bandić autor ove kovanice. Priča kaže da je u veljači 2019. godine, u Bjelovaru, na utemeljiteljskoj skupštini stranke MB365 Bandić kazao: »Trenutno nas je 11, ali još dva-tri žetončića imam u džepu.« I spomen žetončića se proširio poput kakvog ljetnog požara, taman toliko snažno i dalekosežno da danas drugog imena ni nema za političke prebjege, za one što lete iz stranke u stranku kad im se učini da je drugdje ugodnije nego u matičnom jatu. Odnosno, ima još jedan možebitni izraz što kazuje isto, no taj se bolje primio u regiji, ili regionu. A........

© Novi List