Nije što je vruće, nego što je vruće: Novi esej Marka Prelevića u štampanom izdanju Nedeljnika
Ove godine izdržala je do 23. juna, što je verovatno rekord. Već negde od kraja maja počne da se prenemaže, a ubeđen sam da je naučila i da se preznoji kad god poželi. „Uf… Nije zbog mene, nego je i njoj loše“, pokazala bi na psa koji isplaženog jezika preživa na parketu.
Nisam sadista, niti gledam da uštedimo na računima za struju, niti sam baš toliki hipohondar da me ubija u glavu, objašnjavam joj strpljivo, nego je ovo – topli zidovi, otvoreni prozori, noći u kojima ti ne treba ni frotir za pokrivanje – sve ono o čemu sam maštao u novembru. Meni klima ne treba, čak ni kada je napolju 40, i to uvek izaziva, hm, nesuglasice.
„Lako je tebi, ti si odrastao tamo gde je vrelo“, jedno je od........
