Ontološki inženjering
Projektni koordinator u Južnim vestima i pisac romana "Smrt je placebo"
Srpsko društvo, ili pak društvo Srbije, polarizovano je već u prvoj rečenici. Ta duboka podela, bivala je i biće najveća mana i najveći potencijal našeg društva. Već su poprilično opšte mesto podele tipa karađorđevci/obrenovićevci, četnici/partizani, građanska/nacionalna, kao i kvazietničke podele istog naroda na Prekodrince/Kosovce/Vojvođane, zbog kojih već dugo nema na listi i Dalmatinaca/Crnogoraca/Bokelja.
Istorijski gledano, društvo nam je često osciliralo između polova i mirilo zavađene strane. Ono što danas, pravi razliku, jeste što aktuelani establišment ne mrda prstom da zaceli te rasede niti ponudi ideološku pobedu. On eksploatiše podelu do tačke biološkog potiranja protivnika. Strategija više nije ubeđivanje, već potpuno iščeznuće druge strane. Kroz apatiju, odlazak iz države ili kroz apsolutnu marginalizaciju.
Već dugo smo svedoci kako vlast više ne pokušava da ospori original, već pribegava ignorisanju. Stvarajući svoje duplikate u “zombi” verzijama, vladajuća kasta pravi ontološki inžinjering koji od dela naroda stvara simulakrum.
Studenti i “njihovi student”, protestne šetnje građana i “sponzorisane i ucenjene pešačke ture”, ratni veterani i ratni zločinci, kultura i “kulturna........
