Euforija zbog Studentske liste je znak oslobađanja
Ne raduju se ljudi samo onome čemu se nadaju. Raduju se i tome što više ne osećaju da moraju samo da trpe.
Otkad su studenti krenuli sa prikupljanjem potpisa za svoju listu, oseća se euforija u vazduhu. Videlo se to u dugim redovima za potpisivanje, među ljudima koji su čekali satima, a razgovarali, šalili se i ostajali dobro raspoloženi, čak i kada su znali da neće stići na red.
Euforija, međutim, nema baš dobru reputaciju. Čuju se glasovi koji upozoravaju da bi mogla da nas učini neopreznima; da nas uvede u naivni optimizam, zamagli procenu stvarnosti i stvori utisak da će ono čemu se nadamo doći gotovo samo od sebe. Da nas, opijene osećanjem da je promena nadohvat ruke, uljuljka upravo onda kada su najpotrebniji promišljanje, dobra organizacija, strategija, disciplina i istrajnost. I, konačno, da očekivanja podigne toliko visoko da posle velikog uzleta gotovo neminovno sledi veliko razočaranje.
Sve to može biti tačno. Ali ne mora.
Zanimljivo je da sama reč „euforija“ u svom poreklu ne nosi ništa od značenja zaslepljenosti koje joj danas često pripisujemo. Grčko euphoría sastavljeno je od eu – dobro – i pherein – nositi, podnositi. NJeno prvobitno značenje upućuje na dobro podnošenje, lakoću nošenja nečega. Gotovo da nije mogla biti pronađena bolja reč za prizore kojima smo poslednjih dana prisustvovali: ljudi satima stoje u redovima i, začudo, dobro podnose čekanje. Nema frustracije, ljutnje i ogorčenosti. Vlada vedro, radosno strpljenje. Naravno, ne zato što je stajanje u redu odjednom postalo prijatna ljudska aktivnost. Niti zato što su noge i leđa prestali da bole, a čekanje da bude čekanje. Promenilo se značenje onoga što rade. Kada napor dobije smisao, čovek ga drugačije nosi.
U psihologiji se euforijom označava intenzivno stanje pozitivnog afekta, praćeno povišenim raspoloženjem, povećanom energijom, optimizmom i snažnim osećanjem mogućnosti. U ekstremnim ili patološkim oblicima ona zaista može uključivati nekritičnost, precenjivanje sopstvenih mogućnosti, impulsivnost i slabljenje procene realnosti. Ali iz toga ne sledi da svako intenzivno pozitivno emocionalno stanje predstavlja........
