Vrisak sa Andrićevog venca
Deset meseci je prošlo otkako je pad nadstrešnice u Novom Sadu usmrtio šesnaest života. Od tada je bilo mali milion protesta, raznih ludila i razjarenih represija prema pobunjenom građanstvu Srbije.
Buna protiv naprednjačkih dahija imala je svoje uspone i padove, ali ni u jednom trenutku nije uzmicala pred stoglavom aždajom sa Andrićevog venca.
Ako se još neko pita šta je problem, odgovor je jednostavan: vlast brane ratni zločinci, plaćene ubice, okultni sledbenici ideje „krvi i tla“, simpatizeri rada i dela haških osuđenika, dizači spomenika četničkim vojvodama, ratni & tranzicioni profiteri, petooktobarski vitezovi, demokratski prvosveštenici, popovi sa krvavim rukama, propagandni vampiri, neoliberalni doktori i, naravno, tajkunska bratija bez koje ništa od ovoga ne bi bilo moguće.
Oni predstavljaju državu u obliku raznoraznih frakcija uvezanih u neoliberalnu korporaciju zvanu SNSrbija, koja im apsolutno dozvoljava da rade šta im se prohte, ali da zauzvrat brane do poslednje kapi krvi njeno postojanje i funkcionisanje.
Svi oni zajedno na istoj osnovi služe u odbrani ovog poluperifernog kapitalističkog sistema, koji je vazda ovih dana u dubokoj krizi, pošto nema snage i moći da bude dostojni element u globalnom pljačkaškom pohodu.
Jer, eto, ovo što se dešava već deset meseci u Srbiji pokazuje da je ljudima u ovom kazamatu dozlogrdila strahovlada Aleksandra Vučića i njegovih satrapa.
Ta mrežna konstrukcija korumpiranosti našeg sistema zbog kojeg je pala nadstrešnica u Novom........
© Danas
