Hteo sam da postanem državljanin Džibutija: Priča počinje 2012. kada je Tadić skratio samom sebi mandat…
Priča počinje 2012. godine kada je tadašnji predsednik Srbije Boris Tadić iz samo njemu znanih razloga, skratio samom sebi mandat i raspisao opšte izbore. Moglo bi se međutim reći da je iz dobrih namera, naseo na naprednjačku podvalu starog Šešeljevog radikala Tome Nikolića koji je danima glumio štrajk glađu sedeći na stiroporu ispred Skupštine, sa zahtevom da pored redovnih parlamentarnih, budu raspisani i vanredni predsednički izbori.
Tako je Tadić ponovo napravio grešku sličnu onoj kada je dozvolio da u Parlamentu ostanu poslanici izabrani sa liste Radikalne stranke. Oni su predvođeni Nikolićem i Vučićem, formirali Srpsku naprednu stranku i nisu imali pravo da sede u Parlamentu jer građani nisu glasali za njih kao naprednjake već kao Radikale.
Sve je to međutim bilo delo „Službe“ kako kolokvijalnim jezikom zovemo sve te institucije tzv. državne bezbednosti. Služba je navodnim naprednjacima obezbedila i finansijere. Javna je tajna da su Nikolić i Vučić prve velike pare dobili u pariskom hotelu RIC, od Miloševićevog tajkuna u bekstvu.
Finansiranjem presvučenih radikala bavili su se i domaći tajkuni. I pored svega u prvom krugu predsedničkih izbora Tadić dobija nekoliko procenata glasova više od Nikolića. A onda između dva kruga kreće neshvatljiva kampanja srpske javne demokratske, intelektualne i političke elite protiv Tadića, nazvane „beli listići“.
Nisu te javne ličnosti pozivale da se glasa za Nikolića, već da se ne glasa za Tadića. Šta su tačno bili razlozi za takvo kažnjavanje Tadića nikada nije objašnjeno. Bilo kako bilo, operacija „Beli listići“ je uspela. Nikolić je u drugom krugu dobio sedamdesetak hiljada glasova više i tako je Srbija umesto obrazovanog i demokratski orijentisanog predsednika, na čelu države dobila proizvođača rakije Tomovače iz šumadijskog sela Bajčetine, koji je kupio diplomu nekog fakulteta i prijavio da će uskoro postati i magistar, iako na javne prozivke u Jova Bakića nije znao da izgovori ni naziv svog magistarskog rada.
Toma Grobar, kako su ga zvali zato što je pre ulaska u Skupštinu i izbora za predsednika, bio........
