Aber koga ćete?
Nikada prije u suvremenoj, samostalnoj i međunarodno priznatoj Bosni i Hercegovini izbori nisu bili nepoznanica koliko sada. Mada ja najiskrenije sumnjam da se izbori i sada ne mogu namještati, naime, potvrdila nam je to američka veleposlanica u Grčkoj Kimberly Guilfoyle, nakon što se prije nekoliko dana popila koja čaša viška pa je javno izrekla ono što smo mi naslućivali i tako i tako.
- Možemo to učiniti bilo kojoj zemlji, možemo to učiniti sada i ovdje - kazala je opunomoćena i ovlaštena Kim.
Iskreno sam razočaran u sve kandidate za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Inače osobno ne glasam po nacionalnom ključu, glasam za osobu kojoj želim pokazati povjerenje, ali ove godine sve je o'šlo u šprdnju. Ujedno je to i najbolji dokaz da je Bosna i Hercegovina spremna za jednog predsjednika, biranog izravno ili neizravno, koji će se morati svojim radom dodvoriti svakom od tri naroda, ali to je priča za neki drugi dan, priča o nacionalnom povjerenju i međusobnom pomirenju i ne znam ti ni ja što sve ne.
Među Hrvatima, ili budimo točniji, među kandidatima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH imamo tri roga u vreći. Slaven Kovačević nije moje povjerenje imao ni dok je bio Srbin, a još manje sada, ali i da ga je imao, izgubio ga je onog trenutka kada je izvalio da su Hrvati vršili agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Prvo, postoje međunarodni ugovori između tadašnjeg vodstva Hrvatske i BiH, a drugo, moj otac, koji je kao pripadnik HVO-a prošao i bunu i bunicu po BiH sigurno nije došao odnekud sa strane, nego je kao pater familias branio moju guzicu, tada premladu da bih samostalno nosio pušku.
Dalje, Zdenko........
