Jedan od najambicioznijih ekoloških projekata na svijetu trebao je stvoriti golemi zeleni pojas koji bi zaustavio širenje Sahare. No nakon godina sadnje i milijuna sadnica koje nisu preživjele surove uvjete Sahela, pokazalo se da bi rješenje moglo biti mnogo jednostavnije - ne saditi nova stabla, nego pustiti da ponovno izrastu ona koja su već tamo. Projekt Veliki zeleni zid (Great Green Wall) pokrenula je Afrička unija 2007. godine s idejom obnove degradiranog područja Sahela, krhkog pojasa koji se proteže južno od Sahare. Prvotna vizija bila je impresivna - zeleni pojas dug oko 8000 kilometara, od Senegala na zapadu do Džibutija na istoku.

U početku se ideja shvaćala gotovo doslovno. Trebalo je posaditi golemi broj stabala koja bi činila svojevrsnu prirodnu barijeru prema pustinji. Problem je bio u tome što velik dio posađenih sadnica nije uspijevao preživjeti prve sušne sezone. Sadnice uzgojene u rasadnicima dopremane su na neka od najsurovijih poljoprivrednih područja na svijetu, gdje su ovisile o zalijevanju i održavanju. Kada bi projekti završili, nestajala bi i skrb o njima. Prekretnica je stigla zahvaljujući sasvim drukčijem pristupu koji se desetljećima razvijao na poljima u Nigeru. Početkom 1980-ih australski agronom Tony Rinaudo radio je u regiji Maradi u Nigeru. Godinama je pokušavao pošumljavati područje klasičnom sadnjom, no rezultati su bili poražavajući. Bio je, kako je kasnije ispričao, toliko obeshrabren da........

© Večernji list