Dana 22. lipnja u Hrvatskoj se obilježava Dan antifašističke borbe, državni blagdan koji se tradicionalno veže uz osnivanje Prvog sisačkog partizanskog odreda 1941. godine. Taj datum se desetljećima uzima kao početak organiziranog antifašističkog otpora u Hrvatskoj.

„Sisački komunisti su najpoznatiji da tako kažem. Njihov primjer je najviše istican. O njemu je najviše pisano. O njemu postoji najviše podataka. Zbog toga je on u primarnoj funkciji dokazivanja hrvatskog antifašizma, odnosno ja bih dodao i komunističkog antifašizma“, kazao je dr. sc. Hrvoje Čapo, viši znanstveni suradnik Hrvatskog instituta za povijest, u novoj epizodi Podcasta projekta SNOVI.

Po toj službenoj verziji, 22. lipnja u Sisku su se okupili vodeći ljudi tamošnjeg Okružnog komiteta Komunističke partije Hrvatske, među njima Vlado Janić Capo i Marijan Cvetković koji su donijeli odluku o dizanju oružane borbe, prikupili oružje i povukli se u šumu. U nekim verzijama bilo ih je dvadesetak, u drugima i više od sedamdeset. Već sljedeći dan, tvrdilo se, krenule su prve diverzije protiv vlasti NDH, no kada se pogledaju izvori, slika postaje znatno složenija.

Čapo upozorava da se verzije događaja razlikuju čak i među samim sudionicima. Problem je i to što gotovo da nema izravnih dokumenata iz tog vremena, nego se sve kasnije slagalo iz sjećanja i publicistike.

„Postoje samo njihova sjećanja i zapravo najviše izvora koji proizlaze iz publicistike. Onaj koji je prvi započeo tu priču dolazi iz propagandističkog odjela Zemaljsko antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH), Mahmut Hodžić, koji je bio vrstan novinar s vrlo slobodnom interpretacijom tih događaja“, objasnio je.

No kad se originalna svjedočanstva stave uz njihove kasnije objavljene verzije, priča više ne izgleda tako čvrsto. Razlike nisu velike u detaljima, ali jesu u onome najvažnijem: pokazuju da 22. lipnja nije izgledao onako........

© Večernji list