'Kakva greška života': Na rubu suza Ćipe Mlinarić o ubijenom bratu i jezivim silovanjima u logoru
Sa 22 godine morao je odlučiti hoće li krenuti po ranjenog brata u vukovarsku bolnicu. Vjerovao je da je ondje najsigurniji. U logoru je poslije doznao da brat nije na popisu Crvenog križa. U novoj epizodi emisije „Životne priče“ Stipo Mlinarić Ćipe novinarki Dei Redžić govori o odluci koja ga prati cijeli život, danima obrane Vukovara, zarobljeništvu i ženama koje su bile zatočene i silovane. Otkriva i priču za koju kaže da je vjerojatno nikada prije nije javno ispričao: o ranjenom srpskom rezervistu kojeg su branitelji mogli ubiti, ali su prekinuli pucnjavu i pozvali njegove suborce da dođu po njega.
„Mislio sam da je bolnica najsigurnije mjesto gdje bi mogao dočekati pad grada. Kakva greška, kakva greška života“, prisjeća se Mlinarić. U posljednjim danima obrane Vukovara razmišljao je treba li pokušati doći do brata Mileta i izvući ga iz bolnice. Mile je bio ranjen na Trpinjskoj cesti. Mlinarić je strahovao da bi ga pokušaj prolaska kroz neprijateljske redove mogao stajati života. Prijatelj Robert Zadro rekao mu je da će krenuti s njim ako tako odluči. „Zamislite mladog čovjeka s 22 godine. Razmišljaš što ću napraviti sa svojim bratom, koji je dobio dijete. I ja trebam sada odlučiti o njegovoj sudbini“, govori. Mislio je da će ranjenici u bolnici biti zaštićeni Ženevskim konvencijama. Mile je ostao ondje. Ubijen je na Ovčari.
Prvi nagovještaj što se dogodilo Mlinarić je dobio u logoru u Nišu. Kada su predstavnici Međunarodnog Crvenog križa pitali zarobljenike imaju li članove obitelji za koje se raspituju, rekao je da mu je brat ranjen i ostao u vukovarskoj bolnici. Mjesec dana poslije dočekala ga je vijest da Mile nije na popisu Crvenog križa. „To mi je bio prvi signal da neće izaći na dobro“, kaže. Mlinarić se prisjeća i brata iz vremena prije rata. Odrasli su u radničkoj obitelji; majka je radila u Borovu, a otac je kao gastarbajter radio u inozemstvu. Obojica su voljela motore i zajedno pratila utrke. Govoreći o majci, Mlinarić se prisjetio njezinih riječi iz posljednjeg dana života u bolnici: „Imala sam najboljeg sina na svijetu.“ O bratu danas kaže: „Rekao bih mu samo da ga beskrajno volim.“
Osamnaest mladića na Trpinjskoj cesti
Mlinarić je u obranu Vukovara otišao kao mladić. Imao je 22 godine, a Turbo vod, kojem je pripadao, brojio je 18 mladića u dobi od 18 do 25 godina. Skupinu je okupio Blago Zadro. Mlinarić govori o njemu kao zapovjedniku kojem su vjerovali i koji im je bio poput oca. Na Trpinjskoj cesti branili su grad zajedno s drugim skupinama, među njima Žutim mravima i Pustinjskim štakorima. U emisiji se vraća pogibiji suborca Antuna Baće Šimića. Dan prije akcije u kojoj je trebalo srušiti kuću koja im je otežavala položaj, Mlinarić i Zadro tražili su eksploziv po Vukovaru. Plan je bio da rano ujutro krenu postaviti eksploziv. Šimić je, međutim, inzistirao da umjesto Mlinarića ide on.
Ministar Medved pročitao riječi dječaka koje su dirnule mnoge: 'Nismo vas mogli spasiti, ali...'
Prošlo je 35 godina, a Hrvatska još........
