Dok u glavama ljudi odzvanja rečenica da je u Bosni i Hercegovini počinjen "još jedan u nizu femicida", a jedno dijete u šoku pokušava shvatiti kamo je nestao cijeli njen svijet, javni prostor preplavio je talas koji je, na trenutke, strašniji od samog čina - povlačenja oroza. To je talas razumijevanja za dželata, a ne žrtvu. Talas u kojem se brutalnost maskira u "puknuće", plansko nasilje u "očaj", a hladnokrvno ubistvo žene u logičnu posljedicu njenog izbora da, zamislite grijeha, zatraži razvod.

Umjesto osude svireposti do izražaja dolaze glasovi koji pokušavaju pronaći "opravdanje" zločina na Dobrinji. Iako je za zakon on trenutno osumnjičeni, detalji koje je iznijelo Tužilaštvo KS – od krep trake kojom je Tarik Prusac supruzi Elmi Godinjak obmotao krug oko glave 20 puta, do dva ispaljena hica – govore sami za sebe o kakvom se činu radi.

I samim time, nizanje brojnih komentara u kojima se pronalaze olakšice za osumnjičenog u isto vrijeme se konstruišu i opasne narativne niti - dželat je, navodno, žrtva sistema, bivše supruge i "unutrašnjeg poretka duše" koji je eksplodirao. Pišu o "tempiranim bombama" i "krvoločnim zvijerima" u koje se čovjek pretvori jer mu je "oteto dijete".

No, veoma je bitno govoriti jezikom dosad iznesenih činjenica. Osim prethodnog premlaćivanja, obmotavanja trake i onesposobljavanja da zaštiti vlastito dijete da ne gleda takve prizore, a onda i da je ne odvede, javnost su nadležni upoznali i sa još svirepijim informacijama. Elma je naočigled djeteta premlaćena pa je u žaru borbe da ga zaštiti i spriječi njegovo nasilno odvođenje na nju i pucano. Ne jednom, već dva puta. Prvi hitac je bio promašen, a drugi koban - Elmi je oduzet život, a djevojčici djetinjstvo, barem ono nevino i ispunjeno ljubavlju.

Na ročištu se pokajao, pravdao se da je htio zastrašiti. Ipak, otisci koje je ostavio i svi raniji potezi govore upravo suprotno - djelo je bilo planirano.

Zastrašiti krep trakom i hicem u stomak? Zastrašiti tako što dijete silom odvedeš sa mjesta na kojem je svjedočila brutalnom zločinu pa je odvedeš na ćevape da je "umiriš" i sjetiš se biti otac?

Ali tu ne staju jezivi detalji o Tarikovoj prošlosti. Iznesene informacije na tom istom ročištu ukazuju na to da je i ranije imao nasilničke porive. Pretukao je majku i brata i za to je 2016. godine presuđen. Međutim, kasnije se, iako još nije jasno kako, zaposlio kao zaštitar. Kakva ironija, zaposlio se da štiti ljude od nasilnika, a na kraju iz tog povjerenog mu službenog pištolja ubije osobu koju je trebao štititi od cijelog svijeta.

To nije "afekat". To je plan. To nije "puknuće". To je posjedovanje.

Ipak ni te činjenice nisu dovoljne za samilost i razumijevanje žrtve pa tako najglasniji argument branitelja nasilja na internetu jeste onaj o uskraćivanju viđanja djeteta.

"Nije vidio kćerku 25 dana", odzvanja digitalnim prostorom kao legitimna dozvola za pucanj. Ipak, sudska ročišta demantuju tezu o "očajnom ocu". On je dijete viđao redovno, uzimajući ga od žrtvine majke, uprkos tome što mu je već ranije bila izrečena zabrana prilaska zbog prijetnji.

Ono što su komentatori nazvali "dušmanima koji gaze........

© TV N1 Sarajevo