U političkom kalendaru Sjedinjenih Država postoje rituali koji bi trebali potvrditi stabilnost demokracije, a jedan od njih je godišnja večera dopisnika iz Bijele kuće. Događaj je to na kojem se simbolički susreću politika, mediji i javnost. No pucnjava u ponedjeljak ponovno je otvorila staro pitanje: je li političko nasilje u Americi iznimka ili pravilo koje se samo periodično manifestira.

Napadač je uspio probiti sigurnosni perimetar i otvoriti vatru, pri čemu je ranjen agent Tajne službe dok je predsjednik Trump evakuiran bez ozljeda. Uslijedile su uobičajene reakcije: politička instrumentalizacija događaja, preispitivanje sigurnosnih protokola i bujanje teorija zavjere.

Međutim, ako se taj događaj promatra iz šire perspektive, on nije anomalija. On je nastavak duge i često zanemarene tradicije političkog nasilja u američkoj povijesti.

Povijest atentata: Između osobnih motiva i političkih lomova

Politički atentati u Sjedinjenim Državama nikada nisu bili jedinstven i jednoobrazan fenomen. Iako se često prikazuju kao djela izoliranih pojedinaca, njihovi uzroci su gotovo uvijek ukorijenjeni u širim društvenim i političkim napetostima i sukobima.

Atentat na Abrahama Lincolna 1865. godine bio je izravan produžetak Građanskog rata, a napadač John Wilkes Booth nije bio tek fanatik, već simpatizer poraženog Juga koji je smatrao Lincolna simbolom uništenja južnjačkog društvenog poretka. U tom smislu atentat je bio politički čin osvete i pokušaj destabilizacije pobjedničke vlasti.

Slično tome, ubojstvo Jamesa A. Garfielda 1881. godine proizlazilo je iz tadašnjeg sustava političkog pokroviteljstva. Charles Guiteau, razočarani tražitelj političkih usluga, smatrao je da mu pripada diplomatska pozicija te je njegov čin bio........

© tportal