Elon Musk će gotovo sigurno biti osoba godine u 2026. SpaceX se u lipnju izlistao na burzi kao najveća javna ponuda dionica (eng. IPO - initial public offering) u povijesti tržišta kapitala, vrijedan 1,77 bilijuna dolara, a Musk je istom transakcijom postao prvi bilijunaš na svijetu. Mjesec dana ranije, porota u Kaliforniji odbacila je njegovu tužbu protiv pretvaranja OpenAI-a u profitnu tvrtku, čime je i OpenAI-u otvoren put prema vlastitom izlasku na burzu po procjeni od oko bilijun dolara.

Da bi se razumjela ironija tog raspleta, treba se vratiti desetak godina unatrag. Musk je 2014. prekinuo veze s DeepMindom, tada jednim od najnaprednijih laboratorija za umjetnu inteligenciju na svijetu u koji je i sam rano ulagao. Obrazloženje je zvučalo gotovo proročanski: opasno je dopustiti da takva tehnologija završi u rukama Googlea, koji je DeepMind upravo kupio, ili bilo kojeg drugog profitno motiviranog vlasnika.

Godinu dana kasnije, sa Samom Altmanom i još nekolicinom suosnivača, osniva OpenAI kao neprofitni laboratorij koji će umjetnu inteligenciju razvijati za dobrobit čovječanstva, a ne za dioničare. Tako je barem pisalo u povelji. Deset godina kasnije, neprofitno se još jednom pretvorilo u izrazito profitno, obećanja javnosti su zaboravljena, a razmjeri AI utrke dobrim su se dijelom oteli kontroli.

Evo činjenica. Tri najveća inicijalna izdanja dionica u povijesti, sva u istoj kalendarskoj godini. SpaceX vrijedan 1,77 bilijuna dolara, OpenAI cilja na bilijun, Anthropic je posljednju privatnu rundu zatvorio na vrijednosti od 965 milijardi. Zajedno na burzu donose oko četiri bilijuna dolara nove tržišne kapitalizacije.

Istovremeno, pet najvećih tehnoloških konglomerata, Alphabet, Meta, Microsoft, Amazon i Oracle, planiraju samo u 2026. potrošiti 700 milijardi dolara na kapitalna ulaganja, uglavnom u podatkovne centre. To je 2,3 posto američkog BDP-a, što znači da će se na razvoj AI infrastrukture u 2026. u SAD-u potrošiti više nego na izgradnju željeznica u devetnaestom stoljeću, mreže autocesta u dvadesetom, i deset puta više nego na cijeli program Apollo koji je doveo prvog čovjeka na Mjesec.

Kompanije, nekada poznate po ogromnoj količini gotovine koju su skladištile na računima, ovakve iznose ulaganja više ne mogu financirati iz vlastitog novčanog tijeka, zbog čega su se okrenule zaduživanju. Ponekad je to zaduživanje izravno i proknjiženo na bilancama, no još češće se radi o vrlo komplicirano strukturiranom vanbilančnom financiranju koje za cilj ima prikazati dug što manjim.

Primjerice, u 2021. dugoročni dug Mete iznosio je okruglo nula. U 2025. iznosio je 59 milijardi dolara. Alphabet je u istom razdoblju dug utrostručio, s 15 na 49 milijardi. Drugim riječima, zahvaljujući AI utrci, tvrtke koje su godinama bile sinonim za laku, gotovinski nabijenu maržu sada se zadužuju kao da su lekcije o financijskoj održivosti učile od investicijskih bankara uoči velike financijske krize iz 2008. godine.

No sva navedena ulaganja i sve novokreirane dugove kad-tad će trebati pokriti stvarnim prihodima od AI proizvoda. I baš tu nastaje problem koji stavlja veliki upitnik i na procijenjene........

© tportal