Bespoštedno novinarstvo ne financiraju vlasti, bespoštedno novinarstvo financiraju čitatelji. Podržite Telegram. Više o pretplati saznajte ovdje.

Kako preživjeti vlastitu književnost?

U knjizi Vladimira Arsenijevića Ovo nije veselo mesto, objavljenoj 2014., nalazi se kraća pripovijetka “Kineskinja” o zlostavljanju i umorstvu mlade turistkinje, Azijke, koja je došla u Beograd s ruksakom na leđima, kao što čine stotine tisuća mladih stranaca i strankinja upravo dok ispisujem ove retke. Ja naime gledam zrakoplove što svakih par minuta prelijeću moj otok da bi sletjeli na luku splitsku, točnije bi bilo reći trogirsku jer jer bliža Trogiru nego Splitu.

Što biste sljedeće trebali pročitati

S Hipodroma je spao na švercanje po Zagrebu. Thompsonova slavna revolucija pretvorila se u dječji vrtić

Naslovnica Ferala, Jergovićev orah i prazna Azrina kutija: izložba o devedesetima bez nacionalnih mitova

'Volim ga i znam da on voli mene jer je otac mog sina': Alka Vuica pokazala muškarca koji je obilježio njezin život

Arsenijevićeva priča za me je najuvjerljiviji književni opis urbanog nasilja koji sam ikad pročitao. Jedino što bih joj mogao staviti uz bok nije književnost, već su to dokumentarni opisi nasilja ruskih huligana (sjetimo se, to je ruska riječ) protiv vijetnamskih radnica i radnika u Moskvi. Naglašavam, ruskih huligana, imajući u vidu da Putin i njegovi još preživjeli oligarsi Ukrajini spočitavaju fašizam.

Ta je novela strašna. Još je strašnijom čini činjenica da je njezina autora brutalno pretuklo šezdesetak srpskih fašista. Šezdeset na jednoga! Da ubiju Kinezicu dostajalo ih je manje. Tu je opisan, ponavljam književno uzev vrhunski, urbani rasizam i njegova brutalnost koju ne smijemo zvati zvjerskom jer bi spram zvjeradi to bila nepravda. Tu neki politički motiv nije bio razberiv. Je li ovo sada iole bolje, ili je čak gore, prosudite sami.

Mirotvorac uvijek strši

Krokodil, udruga koju je Arsenijević zasnovao, ushtjela je........

© Telegram