Bespoštedno novinarstvo ne financiraju vlasti, bespoštedno novinarstvo financiraju čitatelji. Podržite Telegram. Više o pretplati saznajte ovdje.

Standard & Poor’s podigao je 13. ožujka kreditni rejting Hrvatske s razine A- na A, uz stabilne izglede. To je najviša ocjena u tridesetogodišnjoj povijesti suverenih rejtinga Republike Hrvatske. Reakcije su bile — predvidljive. Premijer Andrej Plenković proglasio je to potvrdom reformskih napora i dokazom da je Hrvatska „na radaru ozbiljnih investitora.”

Predsjednik Zoran Milanović nazvao je rejting „dekorom” i „fetišem” ustvrdivši da sam po sebi ne znači ništa — bitno je samo po kojoj se kamati država zadužuje. No je li kreditni rejting doista irelevantan u eri u kojoj Hrvatska dijeli zajedničku valutu s Njemačkom?

Što biste sljedeće trebali pročitati

Poražavajući nalaz uglednog svjetskog instituta: Hrvatska klizi u autokraciju

Priča o Tomaševiću i 'zlatnom parkingu' majka je svih fejk njuzova, i otkriva čega se HDZ najviše boji

'Nije bilo lako, ali bilo je neophodno': Pomirili se Nikolina Pišek i Miša Grof, dirnulo ga što ona još radi za Vidoja

Putanje se protežu kroz tri desetljeća

Da bi se razumjelo značenje rejtinga A, nužno je pogledati odakle je Hrvatska krenula. Kada su 1997. godine tri velike agencije prvi put ocijenile Republiku Hrvatsku, S&P joj je dodijelio BBB-, dakle najnižu investicijsku razinu. U godinama koje su uslijedile rejting je stagnirao ili padao. Dno je dosegnuto 2014. godine, kada je Hrvatska pala na BB — dva razreda ispod investicijskog praga — u kategoriju koju financijska industrija kolokvijalno naziva „smećem.” S&P je tada Milanovićevu vladu nazvao „samodopadnom.” Uspon koji je počeo 2017. doveo je do povijesnog prelaska u investicijsku kategoriju u ožujku 2019., a do današnjeg rejtinga A koji Hrvatsku stavlja rame uz rame s Litvom i Latvijom, iznad Italije, Poljske, Mađarske i Rumunjske.

Usporedba sa susjedima i regionalnim konkurentima otkriva koliko je duboko Hrvatska bila u zaostatku — i koliko je brzo krenula prema naprijed. Slovenija je još 2006. dostigla razinu AA, a danas je na AA- kod S&P-a. Češka drži isti rejting, AA-. Obje su zemlje stabilno bile dva do tri razreda iznad Hrvatske gotovo dva desetljeća. No razmak se dramatično suzio. Dok je 2014. razlika između Hrvatske (BB) i Slovenije (A+) iznosila čak šest razreda, danas je to samo tri. S druge strane, Hrvatska je po prvi put u povijesti prestignula Poljsku (S&P A-), ali jedini razlog toga „prestizanja” je euro koji je Hrvatska uvela, a Poljska nije.

Zanimljiv kontrafaktual je Hrvatska iz 2004. godine. Tada je rejting bio BBB+, tek dva razreda ispod današnjeg A. Da je zemlja tada nastavila uzlaznom putanjom umjesto da je upala u recesiju, političku nestabilnost i fiskalnu nedisciplinu koja je dovela do pada u „smeće,” razinu A mogla je dosegnuti već oko 2012. ili 2013. godine. U tom alternativnom scenariju Hrvatska bi imala pristup tržištima kapitala po uvjetima bliskim onima koje je tada uživala Češka — s prinosima na desetogodišnje obveznice od oko 2 do 3 posto, u vrijeme kada je globalna kamatna okolina bila iznimno povoljna. Prema konzervativnim procjenama, kumulativna ušteda na kamatama samo u razdoblju 2012.–2019. mogla je iznositi između dvije i četiri milijarde eura — sredstva koja su umjesto toga otišla na premiju rizika koju su investitori zahtijevali za „šrot” rejting.

Rejting i kamate: što govore brojke

Milanovićeva tvrdnja da rejting „ne znači ništa” i da je moguće imati AAA uz šest posto kamata i BB uz tri posto — samo je tehnički točna. Nominalna kamata na državni dug ovisi o globalnom kamatnom okruženju koje određuju središnje banke, ponajprije Europska središnja banka i američki Fed. No unutar tog okruženja, razlika između kamata koje plaća Hrvatska i kamata koje plaća Njemačka — takozvani spread — izravno odražava percepciju rizika, a ta percepcija uvelike ovisi o kreditnom rejtingu.

Danas se Hrvatska zadužuje po prinosu od oko 3.35 posto na desetogodišnje obveznice, a spread prema njemačkom Bundu iznosi tek oko 30 baznih bodova — manje od Italije, bliže Španjolskoj. Istodobno, Poljska — s rejtingom A-, jedan razred niže — plaća čak 5,75 posto, a Češka, unatoč rejtingu AA-, plaća gotovo 4,90 posto jer još nije u eurozoni i ima vlastitu monetarnu politiku s višim kamatama. Slovenija, kao član eurozone i nositelj rejtinga AA-, plaća oko 3,09 posto. Dakle, Hrvatska s rejtingom A i članstvom u eurozoni plaća gotovo istu kamatu kao Slovenija koja ima tri razreda viši rejting.

Nominalne kamate danas jesu više nego 2015.–2016. — ali to je posljedica globalnog zaokreta ECB-a od negativnih kamatnih stopa prema restriktivnoj politici, rata u Ukrajini, inflatornih pritisaka i, najnovije, eskalacije rata na Bliskom istoku koji je cijenu nafte Brent gurnuo iznad 100 dolara po barelu. No unutar tog konteksta, Hrvatska danas plaća nižu premiju rizika u odnosu na Njemačku nego ikad prije. Spread od 30 baznih bodova u 2026. usporediv je sa spreadom od 350–400 baznih bodova koji je Hrvatska plaćala u razdoblju neinvesticijskog rejtinga. Drugim riječima, od ukupne kamate na državni dug, dio koji proizlazi iz hrvatskog specifičnog rizika drastično je smanjen.

Efekt eurozone: zašto valuta mijenja sve

Jedno od najvažnijih, a najrjeđe isticanih pitanja u domaćoj debati jest: koliki bi rejting Hrvatska imala da nije ušla u eurozonu? Odgovor je gotovo sigurno: dva do tri razreda niži. Članstvo u eurozoni eliminira valutni rizik, jedan od najvećih čimbenika u određivanju premije rizika za manje ekonomije. Dok god je Hrvatska imala kunu, investitori su morali ukalkulirati rizik deprecijacije — i upravo je taj rizik bio jedan od razloga zašto je Hrvatska desetljećima plaćala premije bliže zemljama jugoistočne Europe nego srednje Europe.

Češka, s rejtingom AA-, plaća prinos od gotovo 5 posto na desetogodišnje obveznice jer Češka narodna banka drži kamatnu stopu na razini od 3,75 posto, znatno iznad ECB-ovih 2,5 posto. Poljska s referentnom stopom od 4,25 posto plaća još više. Da Hrvatska danas još uvijek ima kunu i HNB kao potpuno neovisnu središnju banku, vrlo je vjerojatno da bi kamatna premija bila barem 100–150 baznih bodova viša nego što je danas — bez obzira na rejting. Članstvo u eurozoni, dakle, nije samo pitanje prestiža; ono je izravno snizilo trošak zaduživanja za državu, poduzeća i građane.

Podizanje hrvatskog rejtinga dogodilo se usred iznimno turbulentnog globalnog okruženja. Rat na Bliskom istoku, s iranskim operacijama oko Hormuškog tjesnaca i rastom cijene nafte iznad 100 dolara, gurnuo je prinose na obveznice diljem Europe prema gore. Mađarska i Rumunjska imaju prinose iznad 7 posto, Češka je skočila prema 5 posto, a Poljska prema 5,75 posto. U takvom okruženju, činjenica da su hrvatske obveznice ostale relativno stabilne — sa spreadom od 30 baznih bodova prema Bundu — dodatno govori o tome koliko su članstvo u eurozoni i poboljšani rejting zaštitili Hrvatsku od globalnih šokova. Srbija je, primjerice, morala hitno rezati poreze na gorivo za 20 posto kako bi ublažila udar rasta cijena energenata — luksuz koji Hrvatska može financirati jer se jeftinije zadužuje.

A da smo rejting A imali 2014.?

Vratimo se na ranije postavljeno pitanje. Hrvatska je 2004. imala rejting BBB+, svega dva razreda ispod današnjeg A. Da je tadašnja politička garnitura provela strukturne reforme umjesto da dopusti fiskalnu ekspanziju koja je kulminirala padom u „smeće” Hrvatska je razinu A mogla dosegnuti oko 2012.–2014. godine. U tom alternativnom scenariju, posljedice bi bile duboke. Globalne kamate bile su tada na povijesnim minimumima. Njemačka se zaduživala uz negativne prinose.

Zemlja s rejtingom A i stabilnim fiskalnim okvirom mogla se zaduživati po 1–2 posto za desetogodišnje obveznice. U tom kontekstu, Hrvatska bi na servisiranje duga godišnje trošila oko 1 posto BDP-a umjesto 3,5 posto — razlika od možda 1,5 do 2 milijarde eura godišnje koja bi mogla financirati investicije u infrastrukturu, obrazovanje ili zdravstvo. Kumulativno, u razdoblju od 2012. do 2022. godine, propuštena ušteda se može mjeriti u desecima milijardi kuna — tada još domaće valute. No ta razina discipline zahtijevala bi i politički kontekst koji tada nije postojao: reformsku vladu, konsenzus oko eurozone i fiskalnu disciplinu kakvu je Hrvatska počela prakticirati tek nakon 2016. godine.

Što građani imaju od rejtinga A?

Premijer Plenković tvrdi da niži troškovi zaduživanja države kaskadno djeluju na banke, poduzeća i građane. To je načelno točno, ali s važnom ogradom. Kamatne stope na potrošačke i stambene kredite ne slijede automatski kretanje prinosa na državne obveznice; banke imaju vlastitu profitnu maržu i regulatorne zahtjeve. No dugoročno, zemlja koja se jeftino zadužuje doista pruža bankama pristup povoljnijem financiranju, što se postupno prenosi na ukupnu cijenu kapitala u ekonomiji. Drugi, manje vidljiv ali podjednako važan efekt jest reputacijski.

Rejting A je signal institucionalnim investitorima — mirovinskim fondovima, suverenim fondovima bogatstva — koji imaju interne mandate za ulaganje samo u obveznice iznad određene ocjene. S rejtingom A, Hrvatska ulazi u investicijski univerzum znatno šireg kruga globalnih investitora nego s rejtingom BBB ili BB.

Najkonkretniji efekt za proračun jest fiskalni prostor. Razlika od 2 postotna boda BDP-a između kamata u eri „smeća” i kamata danas — što je oko 1,8 do 2 milijarde eura godišnje — nije apstraktna računica. To je novac koji se može usmjeriti na povećanje mirovina (upravo je provedeno ukidanje penalizacije prijevremenih mirovina za 119 tisuća korisnika), obrambeni proračun koji raste prema NATO normi od 2 posto BDP-a, ili investicije u energetsku tranziciju. Bez visokog rejtinga i niskog spreada, svaki od tih programa bio bi teže financirati bez rezanja drugih rashoda ili povećanja deficita.

Zaključak: ni fetiš ni čarobni štapić

Milanović je u pravu da kreditni rejting nije cilj sam po sebi i da je nominalna kamata koja se plaća na dug konačni mjerljivi ishod. Ali griješi kada implicira da rejting i kamata nisu povezani — ili, preciznije, kada ignorira da je poveznica između rejtinga i kamate najvidljivija upravo u razlici prema referentnom emiteru, a ne u apsolutnoj brojci.

Plenković je u pravu da je pomak od BB+ do A u sedam godina bez presedana i da donosi mjerljive uštede. Ali pretjerano prisvajanje zasluga zamagljuje činjenicu da je velik dio poboljšanja strukturne prirode — ulazak u eurozonu, priljev EU fondova kroz Nacionalni plan oporavka — i da će pravi test održivosti doći kada ti izvori počnu presušivati. Za građane, rejting A znači jeftinije zaduživanje države, nešto niže kamate na kredite, širi pristup međunarodnom kapitalu i — najvažnije — fiskalni prostor za javne politike koje izravno utječu na kvalitetu života. To nije fetiš. Ali isto tako, sam po sebi, rejting neće napuniti hladnjak. On je nužan preduvjet, ne dovoljan uvjet.

Ova ponuda traje samo danas. Ne propustite priliku. Samo 399 EUR

Pridružite se tisućama ljudi koji su podržali Telegram

Ova ponuda traje samo danas. Ne propustite priliku. Samo 399 EUR

Isprobajte Telegram za

Uštedite 30% uz Family pretplatu Telegrama. Dijelite pretplatu s još 2 člana obitelji ili prijatelja

2 godine pretplate za cijenu 1.

Platite 1 godinu Premium pretplate bez reklama i dobivate 2 godine po cijeni od

Poklonite pretplatu svojim najmilijima uz 50% popusta

Telegram - poklon koji se otvara svaki dan.

Poklonite pretplatu svojim najmilijima uz 50% popusta

Europsko prvenstvo prati se uz Telesport uz čak 50% popusta

Istina ima vrijednost. Vi određujete koliko.

© Telegram