Nije da se ne hvalim, kako god to zvuči, ali spadam među one, kojima su – još na sredini mandata aktuelne vlasti, otprilike prije dvije godine – raspršene zablude o tome da njom dominiraju i da presudnu snagu, moć i uticaj imaju oni koji su iskreno i stvarno za evropski put naše zemlje. U tome pravim razliku između onih koji čine njen ipak manjinski i nemoćniji dio iz rubrike probosanske snage, šta god da to znači, i dokazano efikasnijeg, djelotvornijeg i jačeg bloka, s nepoderivim bratskim partnerstvom, betoniranim u dvojni pakt HDZ-a BiH i SNSD-a. Zablude su hlapile kako su se množili argumenti, kojima se to da ilustrovati, a koji sada, dva mjeseca uoči novih izbora, brišu i posljednji tračak nade u to da je moguće išta svjetlije od tekuće tame, koja nas je, u redu onih koji čekaju evropsku budućnost, gurnula i iza Moldavije.

Sve duži je spisak dokaza i potvrda sve očiglednijeg opstruiranja, blokiranja i, s vremena na vrijeme, otvorenog satanizovanja, pa i ruganja Evropskoj uniji. Na vrhu tog spiska su, uz ostalo, i manipulacije državnog ministra finansija, drčnog Srđana Amidžića, poput one o parama iz Plana rasta, koje nam, po njemu, ne trebaju, jer zna da se ne mogu trošiti od čibuka i bez kontrole onih koji ih daju. Tu je i mrcvarenje sa........

© Oslobođenje