Za razliku od lidera PDP-a, suborci iz opozicionih redova nemaju dvojbi: uvjereni su da je napad politički motiviran i da je egzemplaran rezultat kontinuiranih objeda vladajućih struktura u RS-u

Nekad davno, kad se Milorad Dodik tek počeo dokazivati jezikom mržnje i sile, kad su njegove blokade svakog napretka bile rezervirane za predizborne periode, a s referendumima koketirao isključivo pod šatrama, gdje je pristalice zabavljao svojim folk-izvedbama, u ono doba, dakle, dok je otrov sipao na domaćem terenu, a američkoj administraciji se zaklinjao na vječnu odanost, Željko Kopanja je u Nezavisnim novinama napisao kolumnu koju je završio upozorenjem: ako samo jedan kamen krene ka povratnicima, lider SNSD-a mora biti svjestan da je upravo on i kriv i odgovoran za njegovo bacanje. Prošle su dvije decenije, Kopanja je i umro, Dodik svoju retoriku obogatio raskošnim spektrom mržnje, pa su kvasali i napadi. Da se fokusiramo samo na najnoviju sezonu: ako je sam Dodik mogao narediti protjerivanje iz Banje Luke njemačke ministrice za Evropu i klimu Ane Lührmann, ako je verbalno više puta presretnut i iznapadan Nebojša Vukanović, lider Liste za pravdu i red, pa mu u Trebinju i auto planuo, ako su dvojica maskiranih napadača pretukli Dragana Mektića, bivšeg državnog ministra sigurnosti, zar je ikom iznenađenje što su (opet) dvojica maskiranih napadača na Branislava Borenovića nasrnuli biber-sprejom?

Nemili događaj, kako je napad na svog političkog oponenta nazvao bivši predsjednik Republike Srpske, dogodio se uveče, oko 21 sat, u doba kada su još i djeca na banjalučkim ulicama, a napadači su Borenovića sačekali ispred zgrade u kojoj živi sa suprugom i trojicom sinova. Dajući mu do znanja da mu ni porodica nije sigurna, mirno su gledali gdje će parkirati automobil, pa ga ubrzo opkolili i isprskali dovoljno da je iz Hitne pomoći prebačen na Univerzitetski klinički centar da bi mu mogla biti........

© Oslobođenje