Pet godina nakon povlačenja Sjedinjenih Američkih Država iz Afganistana i isto toliko ljeta otkako su talibani preuzeli vlast, svjedočimo devastirajućim posljedicama neuspjelog intervencionizma i izgradnje države. Tragika današnjeg Afganistana opisuje se tehničkim terminima poput propale države, neki pak preferiraju termine krhke države ili države u kolapsu koja svojim građanima ne osigurava osnovne uvjete za mirnu ljudsku egzistenciju, no sva deficitarnost talibanskog režima postaje gotovo plastična kada promatramo kakav je odnos tog posve bizarnog režima prema ženama.

UNESCO je u recentnom istraživanju podsjetio na talibansku bilancu uspjeha kada su u pitanju žene i njihovo pravo na obrazovanje: u zadnjih pet godina trend limitiranja prava žena na srednjoškolsko i visoko obrazovanje intenzivirao se te je oko 2,4 milijuna afganistanskih žena - od 12 godina pa naviše - ostalo bez prava na isto. Iako su talibani u prvom mandatu u Afganistanu, od 1996. do 2001, sustavno isključivali žene iz javne sfere (obrazovanje, tržište rada itd.), prije nego što će ponovo preuzeti vlast, uvjeravali su, gotovo džentlmenski, međunarodnu zajednicu da ženama neće uskratiti pravo na školovanje i studiranje. No pokazali su se talibani, kada su žene u pitanju, notornim recidivistima, iako je, primjerice, Zalmay Khalilzad, bivši američki specijalni izaslanik za Afganistan,........

© Oslobođenje