Pariz, Berlin, Rim, Lisabon, Madrid, Varšava i Tirana samo su neke od europskih prijestolnica koje je recentno povezala jedna zajednička slika, ona masovnih prosvjeda. Simbolički gledano, riječ je o gotovo cijeloj Europi: od njezina krajnjeg zapada, preko političkog i gospodarskog središta Europske unije, pa sve do njezina jugoistoka. Različiti gradovi, ali slične pak društvene okolnosti i opća klima, te gotovo identični prizori na ulicama - deseci tisuća ljudi koji izlaze iz svojih svakodnevnih života kako bi javno iskazali nezadovoljstvo onim društvom u kojem žive i sadašnjosti koja im se nudi. Francuska, koja ima možda i najveću tradiciju masivnih fenomena poput prosvjeda, prednjači u brojevima: konzervativne procjene Ministarstva sigurnosti licitiraju s brojem od 320.000 ljudi koji su se zadnjih dana listopada okupili u francuskim gradovima kako bi javno pokazali neslaganjem s cijenama života, stanovanja, školovanja. Prosvjed je započeo mirno uz slogane koji su čak duhovito ukazivali na dublje nezadovoljstvo - neslužbeni prosvjedni slogan je “Bismillah, mrak je”, nastao isprva u online grupama, a kasnije populariziran s kojim se ukazuje na katastrofalno društveno stanje, a ne manjka ni apel na transcendenciju - a kasnije će ga obilježiti limitirana policijska represija, poneka dimna bomba i oko 290 uhićenih zbog kršenja javnog reda i mira.

U Njemačkoj je prosvjedna izlaznost nešto manja, a poslovično........

© Oslobođenje