Svaki 21 dan je pacijentica primorana da plaća avionske karte za sebe i supruga, kupi lijek, plati njegovo apliciranje, hospitalizaciju, noćenje u Istanbulu, povratnu kartu

21 dan prođe dok dlanom o dlan. Tek postaješ svjestan kojom brzinom se Zemlja vrti oko svoje ose. U jednom trenutku zora, u drugom je već noć. Eh, kada bi samo malo usporila, kada bi joj se nešto našlo na putu kao što se nalazi onkološkim pacijentima, pa dok sve prepreke pređeš, nije ti ni do čega više. Samo jedan korak je nekada nemoguć, nedostižan san. A ona se vrti, vrti, vrti, ne staje. Dani prolaze, lete... U glavi se vrti dječija brojalica, jedan sat prolazi vještice nema, dva sata prolaze vještice nema, 21 dan prolazi vje... ustvari, lijeka nema...

Svaki 21 dan je, najčešće, onkološka terapija, pored one koju oralno koristimo svaki dan.

I svaki 21 dan jedna od mnogih, divna, mlada žena, kćerka, supruga, majka četvero zlatne djece školaraca, učiteljica desetinama mališana koji je neizmjerno vole, odlazi u Istanbul. Znam, ima zaljubljenika u ovu bajku na Bosforu koji odlaze tako često samo da bi se nadisali ove čarolije, nagledali svjetala,........

© Oslobođenje