Normalna građanska država
Odavno je došlo vrijeme da se prestanemo međusobno lagati i obmanjivati javnost te da počnemo razmišljati u granicama onoga što je ostvarivo, a ne na razini vlastitih želja
Da se mene pitalo, kao što nije jer sam bio maloljetan, a da sam mogao glasati, izabrao bih SDP i ideju istinski multietničke građanske države na izborima 1990. i ne bismo nikad uopće ni došli do pitanja presude Slavenu Kovačeviću. Štoviše, mnogi ovdašnji političari koji su karijere napravili od svoje nacionalne pripadnosti, počevši od aktualnog hrvatskog člana Predsjedništva pa na dalje, te karijere ne bi mogli ni sanjati. Ako bismo uopće i čuli za njih.
Da se mene pitalo, ni Jugoslavija se ne bi raspala, živjeli bismo u jednoj demokratskoj višestranačkoj zemlji, u kojoj se svatko ima pravo nacionalno i religijski izraziti, ali koja je moderna, suštinski zagledana u budućnost, socijalistička po sadržaju i u kojoj nitko ne govori da je ugrožen, niti se tako osjeća, a ipak se institucionalno vodi računa i o nacionalnom ključu, baš da se to ne bi desilo.
No, niti sam ja jedini koji se pita, niti bi itko trebao biti jedini koji se pita. A svaki put kad se građane Bosne i Hercegovine pitalo na izborima kakvom vide........
© Oslobođenje
