Bliski istok ulazi u novu fazu neizvjesnosti. Odnosi između Turske i Izraela svakim danom postaju oštriji, a posljednji izraelski napad na sirijsku zračnu bazu Abu al-Duhur, koju Ankara pomaže opremati, pokazuje koliko je malo potrebno da se regionalna kriza pretvori u direktan tursko-izraelski sukob. Damask tvrdi da na bazi nije planirano stalno tursko vojno prisustvo, ali sama činjenica da Izrael preventivno udara tamo gdje vidi mogućnost jačanja turskog uticaja dovoljno govori o velikoj strateškoj nervozi.

Upravo zato novi odbrambeni sporazum Turske, Saudijske Arabije i Pakistana treba posmatrati mnogo šire od onoga što se na prvi pogled vidi. Sporazum potpisan 7. avgusta u Meki predviđa da se oružani napad na jednu od tri države smatra napadom na sve tri. Istovremeno, Ankara, Rijad i Islamabad naglašavaju da pakt nije usmjeren protiv bilo koje države. Šef turske diplomatije Hakan Fidan izričito je rekao da Iran nije određen kao zajednička prijetnja. Zato ovaj aranžman ne bih nazvao muslimanskim NATO-om, iako će ga tako svijet vjerovatno još dugo opisivati, a posljednji je to poslije Oslobođenja učinio The Independent. Njegova najveća snaga upravo je u tome što nije nastao iz jedne ideologije. Turska u njega ulazi zbog vlastitog........

© Oslobođenje