Ima riječi koje nisu samo riječi. Ima rečenica koje, kada ih izgovori čovjek s vjerskim autoritetom, prestaju biti privatni stav i postaju društveno opasna poruka. Posebno kada dolaze iz zemlje, iz prostora u kojem su čitavi gradovi pretvoreni u ruševine, a milioni ljudi žive između izbjeglištva, gladi, straha i neizvjesnosti. Zato izjava glavnog sefardskog rabina Izraela Davida Josefa o Palestincima nije običan politički incident. Ona je mnogo više od toga. Ona je pokušaj da se palestinskom narodu oduzmu njegovo ime, njegova historija i njegovo pravo da postoji. Nazvati Palestince ruljom, a potom ustvrditi da nikada nisu bili narod i da nemaju nikakva prava, nije teološka rasprava. To je politička ideologija najopasnije vrste. Jer historija nas je naučila da se ljudi najprije ubijaju u jeziku, a tek onda oružjem. Najprije im se ospori identitet. Zatim historija. Potom pravo na zemlju. Na kraju se njihovo samo postojanje predstavi kao problem. Tako počinje svaki veliki šovinizam. Nasilje najprije počinje u jeziku. Nijedan narod nije rulja. Nijedan narod ne gubi pravo na postojanje zato što je slabiji, poraženiji ili vojno inferioran. Palestinac nije manje čovjek zato što živi u Gazi. Njegova majka ne vrijedi manje zato što plače nad ruševinama. Dijete nije manje dijete zato što je rođeno pod okupacijom, iza bodljikave žice ili u izbjegličkom kampu. Osporiti Palestincima pravo da budu narod znači učiniti prvi korak prema osporavanju njihovog prava na političku budućnost. A kada se narodu oduzme pravo na........

© Oslobođenje