Slavko Midzor/PIXSELL

Neki će novi gazda doći među lijepe zidove u Ilici, možda bude najbolji na svijetu, ali to teško da će to ikada biti to

Jutra. Podcijenili smo jutra, onaj mir što ga nose, tišinu što se da čuti samo zarana dok se svijet još nije rasanio posve. Pa umjesto da jutrom slušamo tišinu dok srčemo prvu kavu, hvatamo se mobitela i palimo sve prijemnike redom da ne bi bilo da smo što propustili dok smo spavali. Valja se čim prije informirati pa da znamo što je bilo, jer svijet nema pametnija posla nego obnoć mijenjati pravila igre. Da je pameti, šutnuo bi se mobitel i televizor i radio daleko, makar ujutro.

Predsjednik Sabora Gordan Jandroković ima zašto sijati od sreće, makar nije da ne sjaji on i inače udobno usidren u stolcu predsjednika Hrvatskog sabora. Kad god rukometaši učine kakav vrijedan rezultat na velikim natjecanjima, on sjaji i jače. Njihovi uspjesi i njegov su uspjeh, dokaz da to što je trenirao onomad davno baš rukomet nije bilo promašeno. Pa ako je nekad i bilo sitne frustracije jer se više vole i cijene nogometaši, košarkaši, sad sve sjeda konačno na svoje. Rukomet je in, svake godine početkom godine. Onda bude out sve do siječnja dogodine. I jest, lijepo je gledati kako islandski, a naš, selektor vješto brodi s hrvatskom gajetom. O, da nam ga je bilo i ranije dovabit, a ne da nam Gospa s nebesa mora i o rukometu voditi brigu k’o što je za jednog od bivših selektora morala. Pošteno je i drhtati dok naši momci na mišiće dobivaju utakmice, crpeći valjda one zadnje atome snage iz vlastitih rezervi, rezervi za koje nisu ni znali da ih imaju. Poslije takvih večernjih sijela zaspe se i lijepo i lako, no onda se jutrom otvore portali i sve ode dovraga i bestraga. Jer na portalima su snimke iz svlačionice rukometaša.

Slavi se pobjeda. Pleše Linđo. Smije i skače. Sitno se pjeva ona ‘ako ne znaš što je bilo’, ma to se da razumjeti i kao prčevitu poruku Šveđanima koji eto nemaju razumijevanja za........

© Novi List