Foto Sergej Drechsler

Nije izlaz u parcijalnim socijalnim mjerama, već u promjeni ekonomskog modela da svaki pojedinac može dostojanstveno živjeti od svog (minulog) rada

Najnovija mantra Vlade je da je problem stanovanja zajednički europski problem što je retorika kojom se relativizira odgovornost za situaciju u Hrvatskoj.

Godinama se zatvaralo oči pred rastom cijena, štoviše još se i dolijevalo ulje na vatru kroz programe koji su poticali potražnju umjesto ponude od čega su koristi imale banke, agenti i država, a da bi se sad odjednom probudili i počeli pričati o priuštivom stanovanju – jer o tome priča cijela Europa.

Vlada sada ide nizom mjera, od poticanja ljudi da iznajmljuju prazne stanove, poticanjem dugoročnog najma, pokušava se pokrenuti investicijski ciklus s lokalnim jedinicama da se grade stanovi za jeftini najam, i kad se sve to u nacionalnom planu stambene politike pobroji, to su tisuće stanova koji bi se na ovaj ili onaj način trebali sliti na tržište u nekom periodu.

Mjerama se, kaže potpredsjednik Vlade Branko Bačić, želi barem zaustaviti rast cijena, jer teško da će baš doći do njihovog pada. To nam, na koncu, s obzirom na to da smo duboko zaglibili u ciglu i beton, više ni nije u interesu. Nešto se dakle počelo pokretati, iako teško da će se sve i realizirati, a struka već o svemu skupa govori s debelom zadrškom.

Pitanje je, međutim, što se radilo do sada i zašto se uopće dozvolilo da cijene ovoliko narastu. Jer cijene su inertne i ljepljive, i kad jednom dohvate neku razinu teško će se više spustiti. Sada se sve skupa želi prikazati i kao »zajednički europski........

© Novi List