menu_open Columnists
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close

Da li je i za koga 15. mart trauma ili radost?

16 0
12.03.2026

Od 2006. Srbija ima moderan, demokratski Ustav, ali se on ne sprovodi. Od kraja 2024. studenti i srednjoškolci su u našoj Republici, uz veliku podršku pobunjenih građana, pokrenuli promene tražeći odgovornost za stradanje 16 ljudi u padu novosadske nadstrešnice, ali i za sve one deformacije političkog i pravnog sistema koje omogućavaju neograničenu vlast jedne partije i jednog čoveka.

Umesto da podrži ove opravdane zahteve, Aleksandar Vučić, kao predsednik Republike, koji je do maja 2023. obavljao i funkciju predsednika vladajuće stranke – SNS, je nastavio da se ponaša kao ostrašćeni stranački funkcioner i odmah krenuo sa agresivnom (kontra)kampanjom protiv svih onih koji su zahtevali hitnu istragu i konkretnu odgovornost.

U tome poslu, verovatno zbog bojazni da bi efektivni krivični postupci razotkrili i njegovu ulogu i odgovornost, nije birao sredstva i načine. Kada je 11. decembra 2024. pokušao da predstavi da su ispunjeni svi studentski zahtevi, od njih je dobio odgovor – „Nisi nadležan!“ Od tada se još manje sakriva njegov, ali i uticaj svih njegovih poslušnika, na nezakonito pojačavanje državne represije prema političkim protivnicima i neistomišljenicima.

Problem mu je što su se, kao i posle tragedija u „Ribnikaru“, Duboni i Malom Orašju, na ulicama i trgovima širom Srbije u još većem broju, uz studente u blokadi, pojavili i srednjoškolci, njihovi profesori i nastavnici, umetnici, lekari, advokati, sudije, tužioci, poljoprivrednici i mnogi drugi. Kao što je rekao jedan poljoprivrednik – ne postoji nijedan segment u ovoj zemlji koji je zadovoljan, osim političara. Od 2023. Vučić i SNS, belodano više nisu u stanju da pobede na izborima koji bi se odvijali na regularan način, ali ne odustaku da to učine uz funkcionersku kampanju, pritisake, ucene, krađu glasova i prevare.

Kao i 5. oktobra 2000. huk stotine hiljada ljudu na ulicama Beograda 15. marta 2025. ostaje ozbiljna Vučićeva trauma. Najbolje je opisuje M. Miletić iz portala „Mašina“: „Studentski pokret je tada bio na vrhuncu, a predsednik države je svoju poziciju morao da brani bukvalno kopajući rovove i praveći paramilitarno utvrđenje ispred Predsedništva.

To je tada, uz seriju hapšenja i proterivanja ljudi, agresivnu medijsku kampanju protiv svih koji su digli glas protiv režima, ali i uz pomoć novih stredstava kao što je bio „zvučni top“, bilo dovoljno da Aleksandar Vučić i njegov režim, opstanu.“

Tako je Vučić uspeo, malo po malo, da najveći bunt građana Srbije poslednjih decenija uvede u „normalne“........

© Danas