menu_open Columnists
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close

U poslednjem pismu saopštiću svoje ime i prezime

7 1
28.09.2025

Dragi studenti,
Povod za ovo pismo su dve kritičke reakcije na moja pisma, a posebno na poslednje pismo (20. septembar).

Jedna reakcija je objavljena u Politici pod naslovom „Konspirativno novinarstvo“ (22. septembar), a druga u Danasu pod naslovom „Prijatelj studenata mora da se potpiše“ (23. septembar). Oba teksta imaju jednu stvar zajedničku, a to je da kritikuju „anonimnost“ mojih pisama. Međutim postoji razlika između anonimnosti i pseudonimnosti jer, da su pažljivo čitali moja pisma, znali bi da moja pisma uopšte nisu anonimna.

Autor prve reakcije je Vladimir Đukanović, poslanik i član Predsedništva SNS-a, ovde u svojstvu novinara-kolumniste koji me optužuje da su moja pisma neprofesionalna jer predstavljaju „konspirativno novinarstvo“. Dakle, čovek koji se nalazi u šizofrenoj poziciji političara-novinara, poput one u kojoj se nalazi i Nemanja Šarović, optužuje za neprofesionalnost.

Taj isti čovek, u stvari nečovek, vam je otvoreno pretio SNS članstvom, koje „oće da motke uzmu“ da vas „polomi kao slamčicu“, da vas „propusti kroz šake“ i da vas „izubija“. Zbog toga on ne zavređuje bilo kakav dalji odgovor od mene.

Autorica druge reakcije, dramaturškinja Jelica Zupanc, u svom ličnom stavu s pravom insistira na etici javne reči. U idealnom društvu, u kojem institucije funkcionišu, u kojem se različitost mišljenja poštuje, a argumenti sude po njihovoj snazi, a ne po autorovom imenu, anonimnost bi zaista bila čin kukavičluka. Srbija danas nije takvo društvo, a zna se i ko je kriv za to.

Istorija književnosti i publicistike puna je primera pseudonimnih dela koja su imala ogroman uticaj na društvo. Od Voltera do Orvela, od američkih Federalističkih spisa koji su pisani pod pseudonimom Publius i koji su promovisali ratifikaciju prvog demokratskog Ustava, do Juniusovih pisama u Engleskoj koja su razotkrivala korupciju u vlasti kralja Džordža III. – anonimnost je bila oružje onih koji su zagovarali slobodu i pravdu. Odbaciti apriori svako anonimno ili pseudonimno delo znači odbaciti i tu tradiciju. Ti ljudi nisu bili kukavice, nego su pronalazili modalitete efikasne borbe kako ona ne bi bila ugušena.

© Danas