menu_open Columnists
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close

Ne idemo mi nigde, recite to notaru

20 0
14.09.2026

„Već pet minuta pokušavam da nađem kraj reda, ali ga ne vidim“, govori starija žena dok prolazi pored desetina ljudi okupljenih u Ustaničkoj ulici na Konjarniku.

Bilo je već šest sati popodne, do završetka prikupljanja potpisa za Studentsku listu – Studenti pobeđuju, ostala su još svega dva sata, ali se red nije smanjivao. Naprotiv, dok su jedni polako odmicali ka mestu na kojem se potpisivalo za studente, novi ljudi su pristizali i tražili gde se kolona završava.

Potpisi na opštini Zvezdara prikupljali su se dva dana, a drugog dana red se stotinama metara protezao duž Ustaničke ulice. Stali smo na kraj reda sa ostalim ljudima i negde na sredini kolone videli znak visoko podignut u vazduh na kom je pisalo “KRAJ REDA”. Oni koji su tek pristizali zastajali su i zbunjeno gledali čas u znak, čas u ljude koji su se već nalazili daleko iza njega.

“Čekaj, gde smo onda mi ako je ono kraj reda”, komentarisali su pokazujući na natpis.

Jedna žena se nasmejala i rekla da će otići da proveri o čemu se radi. Kada se vratila, prenela je ostalima da je notar postavio znak na mestu do kojeg je, prema njegovoj proceni, bilo moguće da svi okupljeni stignu na red za potpisivanje do kraja radnog vremena. Očekivali smo da će se ljudi, kada čuju tu vest, okrenuti i otići, međutim svi do jednog su ostali, a iza njih su nastavili da pristižu novi.

“Ma ne idemo mi nigde, slobodno to recite notaru”, glasno je rekao jedan čovek ispred nas.

Već je bilo sedam sati. Do zatvaranja je ostao još samo sat, a iskustvo prethodnih dana, kada se širom Srbije na potpisivanje čekalo i po tri ili četiri sata, govorilo je da oni koji su se tek tada priključivali koloni gotovo sigurno neće stići na red. Ni to ih nije sprečavalo da ostanu.

Studenti su prolazili duž kolone i prikupljali lične karte bez čipa kako bi podatke unapred očitali i tako pokušali da ubrzaju proceduru. Potom su se vraćali kroz red, prozivali imena onih čije je očitavanje završeno i uručivali im pripremljene papire. Videlo se da su jako dobro organizovani. Svaki put kada bi stigli do dela kolone iza natpisa „KRAJ REDA“, ponavljali su isto upozorenje –........

© Danas